Preispitajmo svoje duhovno zdravlje.
Razmislimo sta nas vise pogadja:
Da li nas vise pogodi kada cujemo kako
neko skrnavi nase svetinje na Kosovu ili kada vidimo kako neko tu, pored
nas, bludom, nepostenjem i gresnim zivotom skrnavi svetinju sopstvenog
duha, duse i tela? Da li se nase srce vise raduje lepoti zgrade crkvenog
hrama ili lepoti karaktera ljudi koji dolaze u taj hram? Razmislimo da
li nam je lakse da volimo cirilicu, srpstvo i mrtve pretke, ili zive ljude
oko nas? Da li smo spremniji da zrtvujemo naciju radi svoga ognjista, ili
svoje ognjiste radi opstanka nacije?
U vreme kada je prava vera ustupila
mesto idolopoklonstvu i fanatizmu, u vreme narusenih i izopacenih duhovnih
vrednosti, kada je pojam greha izgubio svoje stvarno znacenje, kada je
upotreba razuma postala izvor stresa, a zabluda postala uteha duha, pozvani
smo da recju i delom podignemo pogazene duhovne principe - istinu, dobrotu
i pravdu.
Tekstovi ove prezentacije imaju za cilj
da nasem narodu pruze onu elementarnu duhovnu zrelost koja ce mu pomoci
da uoci razliku izmedju fanaticne dobrote pokrenute oholoscu i ponosom,
i one prave dobrote koja je pokrenuta pravom nesebicnom ljubavlju.
"Uklanjati se od zla je razum." (O
Jovu 28,28)
"Ako prizoves mudrost, i k razumu podignes
glas svoj, ako ga ustrazis kao srebro, i kao sakriveno blago ako dobro
ustrazis; tada ces razumeti strah Gospodnji, i poznanje Bozje naci ces.
Jer Gospod daje mudrost, iz Njegovih usta dolazi poznanje i razum. Tada
ces razumeti pravdu i sud i sto je pravo, i svaki dobri put. Kad dodje
mudrost u srce tvoje, i znanje omili dusi tvojoj, pomnjivost ce paziti
na te, razum ce te cuvati, izbavljajuci te od zla puta, od ljudi koji govore
opake stvari. ...
Cuvaj pravu mudrost i razboritost; i
bice zivot dusi tvojoj i nakit grlu tvojemu. Tada ces ici bez brige putem
svojim, i noga tvoja nece se spotaci. Kad lezes, neces se plasiti, i kad
pocivas, sladak ce ti biti san. Jer ce ti Gospod biti uzdanica i cuvace
ti nogu da se ne uhvati." (Price 2,3-6.9-12;3,21-24.26)
"Dokle cu gledati zastavu? Slusati glas trubni?
Jer je moj narod bezuman, ne poznaje
me, ludi su sinovi i bez razuma, mudri su da zlo cine a dobro ciniti ne
umeju.
Prodjite po ulicama, i vidite sada i
razberite i potrazite po ulicama, hocete li naci coveka, ima li ko da cini
sto je pravo i da trazi istinu, pa cu oprostiti.
Gospode, ne gledaju li oci tvoje na
istinu!
Bijes ih, ali ih ne boli, satires ih,
ali nece da prime nauke, tvrdje im je lice od kamena, nece da se obrate."
(Jere.4,22;5,1.3)
"Zasto se tuzi covek ziv, covek
na kar za grehe svoje?
Pretrazimo i razgledajmo puteve svoje,
i povratimo se ka Gospodu. Podignimo srce svoje i ruke k Bogu na Nebesima.
Zgresimo i nepokorni bismo. Strah i jama zadesi nas, pustosenje i zatiranje."
(Plac Jeremijin 3,39-42.47)
Glas razuma: PAMETNIJI POPUSTA
Iguman manastira
Hilandara nam porucuje:
"U doba nebivalog
stradanja vreme je za suze i pokajanje. Vreme je da shvatimo da nam ne
mogu pomoci bucni protesti, nego smerna molitva u hramovima i domovima."
(Arhimandrit Mojsije)
Pitamo se, zasto
nam ne mogu pomoci bucni protesti?
Nezdravo uzbudjenje
koje prati bucne proteste ugusuje onu svest o nasoj licnoj odgovornosti
koja bi nas navela na preispitivanje sopstvenih srca i dovela do razumne
reakcije na iskusenje.
Umesto da reagujemo
istinskim starateljstvom i dobrotom jedni prema drugima, mi u nepravednoj
agresiji nalazimo izgovor i povod za manifestaciju nase povredjene ponositosti,
gordosti i gneva.
Isus kaze: "Ili
koji car koji podje s vojskom da se pobije s drugim carem, ne sedne najpre
i ne drzi vece - moze li s deset hiljada sresti onoga sto ide na njega
sa dvadeset hiljada. Ako li ne moze, on posalje poslanike dok je onaj jos
daleko, i moli da se pomire." (Luka 14,31-32)
A kako mi postupamo?
Da bismo izbegli
ponizenje, spremni smo da zrtvujemo i sopstvene i tudje zivote, spremni
smo da otpocnemo i Treci svetski rat, samo da bi istrajali u svom ponosu
i inatu.
Opijeni privremenim
i laznim uspehom (kojim nas djavo uvek omamljuje u pocetku) mi polazimo
putem gordosti i ponositosti sa koga posle nemamo snage da se ponizimo
i vratimo nazad.
"Oholost dolazi
pred pogibao, i ponosit duh pred propast." (Price 16,18)
Pokazujemo sklonost
da tako olako zrtvujemo zivot, kao da je on toliko bezvredan, da je zemlja
na kojoj ljudi zive vrednija od samih ljudi.
A onda tu idolatriju
cak nazivamo covekoljubljem.
Za razliku od
Amerikanaca koji svojom tehnikom cuvaju svoja tela, mi svojim telima cuvamo
nasu tehniku.
U stanju tako
nezdravog uzbudjenja neko je cak uzviknuo:
"Do poslednjeg
coveka cemo se boriti da se ne izvrsi genocid nad nama."
Ne treba li ljudi
da nam budu svetiji od zemlje na kojoj zive?
Da li ognjiste
postoji radi coveka ili covek radi ognjista?
Nacionalne vrednosti
postoje radi nacije, a ne nacija radi svojih nacionalnih vrednosti.
Dok je zapadni
svet u ropstvu materijalizma, mi smo u ropstvu nasih idola. Materijalne
vrednosti bar necemu sluze (i sami hrlimo ka njima), dok nasi idoli ne
sluze nikome.
"Ne sabirajte
sebi blaga na zemlji, gde moljac i rdja kvari, i gde lupezi potkopavaju
i kradu; nego sabirajte sebi blago na nebu, gde ni moljac ni rdja ne kvari,
i gde lupezi ne potkopavaju i ne kradu. Jer gde je vase blago, onde ce
biti i srce vase." (Matej 6,19-20)
Nemojmo se boriti
za carstvo zemaljsko, vec za carstvo Bozje a carstvo Bozje je ljubav prema
bliznjem, prema zivom coveku.
O, kako je lakse
voleti cirilicu, domovinu i mrtve pretke nego zive ljude oko nas!
Hocemo li dati
zivot za onu zemlju koje su se nasi preci odrekli pred strahom od neprijatelja?
Seoba Srba pod
Carnojevicem bi mogla da se shvati kao izdajstvo zemlje i nacionalni kukavicluk,
ali je ona pre svega bila razuman izraz prave ljubavi prema naciji.
Isus savetuje:
"Ako vas poteraju u jednom gradu, bezite u drugi." (Matej 10,23)
O, kako je tesko
ponosnom i oholom srcu da se ponizi i postane razumno!
Ako vec hocemo
da branimo uzvisene principe do same smrti, onda se pokajmo za grehe Amerike
i principe Novog svetskog poretka koje smo sami usvojili; pokajmo se za
sebicni materijalizam nasih srca i totalitarizam na lokalnom planu.
Umesto da se borimo
protiv gresnika sa Zapada, ustanimo u borbu protiv samog greha, a gresnicima
pokazimo ljubav, jer im je ljubav potrebna.
Umesto da izmisljamo
klasne, nacionalne ili verske neprijatelje, ustanimo protiv onoga naseg
najveceg neprijatelja - zla u nasim sopstvenim srcima. Kada svoja sopstvena
srca budemo ocistili od greha, kada sami budemo dobili moc i silu ljubavi
da od neprijatelja stvaramo prijatelje, tada cemo moci da Novom Svetskom
Poretku pruzimo bolju alternetivu od one koju on zastupa.
Da bi sebe unistili,
nama ne trebaju nikakvi spoljni neprijatelji. Ako se ne pokajemo za svoje
grehe, sami cemo sebe da unistimo, samo da prestanu da nas uznemirivaju
ovim bombardovanjem, koje sada izaziva vestacki mir medju nama. Ima onda
da nastavimo da se medjusobno glozemo do potpunog istrebljenja.
"Zato jos govori
Gospod: Obratite se k meni svim srcem svojim, posteci, placuci i tuzeci.
I razderite srca svoja a ne haljine svoje, i obratite se ka Gospodu Bogu
svojemu, jer je milostiv i zalostiv, spor na gnev i obilan milosrdjem,
i kaje se oda zla. Ko zna, nece li se povratiti i raskajati se i ostaviti
iza toga blagoslov!" (Joil 2,12-14)
Borba protiv sopstvenih greha je najveca borba koja se ikada vodila.
Pretpostavimo
da je Isus dosao u nase vreme i u nasu zemlju i poceo da, kao nekada kod
Jevreja ukorava, ne spoljneg neprijatelja (rimskog okupatora), vec nacionalnu
i versku oholost i samopravednost.
Pretpostavimo
da je zatim uhapsen i kao izdajnik osudjen na smrt, te da je narodu dato
da izabere da li ce pustiti na slobodu Njega ili Varavu (koji je zapravo
kriv za smrt vojnika okupatora).
Da li bi nas narod
pre oslobodio onoga koji ga ukorava za greh i poziva na pokajanje, ili
onoga koji predstavlja snagu otpora stranom okupatoru?
Protiv koga se
nas narod zapravo bori?
Zar mi ne bismo
Hrista raspeli na krst isto kao i nekada Jevreji, a Varavu proglasili nacionalnim
junakom?!
Razmislimo zasto
su sudbine jevrejskog i naseg naroda tako slicne.
Krenimo prvo u
borbu protiv zla koje nosimo u sopstvenim srcima, a Bog ce tada moci u
skladu sa svojom pravednoscu da nas sacuva od zla koje nas snalazi spolja.
Religiozni zivot vecine od nas svodi
se na prisustvovanje bogosluzenjima, praznovanje praznika, ispunjavanje
"verskih duznosti" i vrsenja dobrocinstava. Iako je sve to na svome mestu,
ipak moguce je da nema skoro nikakve veze sa istinskim duhovnim zivotom.
Duhovni zivot dolazi odozgo.
(Pravoslavni misionar,2'79,
Pavle E. 64)
Vi izgradjujete, ulepsavate, obesmrcujete i svoju dusu u dusu naseg
naroda, znate li kada? Kada cinite milostinju, kada izgonite grehe iz sebe,
kada blagosiljate one koji vas kunu, kad dobro cinite onima koji vas mrze,
kad se Bogu molite za one koji vas gone. Jednom recju kada ispunjavate
Evandjelje Hristovo.
To znaci neprekidno se boriti sa strastima
i gresima u sebi i u svetu oko sebe. ... Sa pohotom bori se - postom i
molitvom; sa gnevom bori se krotoscu ... Cilj naroda kao celine, isti je
sto i cilj pojedinaca: ovaplotiti u sebi evandjeosku pravdu, ljubav, svetost;
postati "sveti narod", "Bozji narod" (1.Petrova 2,9-10; 1,15-16) koji svojom
istorijom objavljuje bozanske vrednosti i vrline. (Otac Justin
Popovic)
"Videh bezboznika strasna koji se rasirivase
kao granato drvo, ali prodje i evo nema ga; trazim ga i ne nahodim.
Hrani cistotu i pazi pravdu, jer ce
u coveka mirna ostati potomstvo, a bezakonika ce nestati sasvim.
Od Gospoda je spasenje pravednicima;
On je krepost njihova u nevolji. Gospod ce im pomoci, i izbavice ih; izbavice
ih od bezboznika, i sacuvace ih, jer se u Njega uzdaju." (Psalam
37,35-40)
Ko je taj pravednik koga ce Gospod sacuvati?
"Svaki dan poklanja i daje u zajam.
Usta pravednikova govore mudrost i jezik njegov kazuje istinu, zakon je
Boga njegova njemu u srcu, stopala se njegova ne spoticu." (Psalam
37,26.30-31)
"Uzdaj se u Gospoda i tvori dobro; zivi na zemlji
i hrani istinu. Predaj Gospodu put svoj, i uzdaj se Njega, On ce uciniti.
I izvesce kao videlo pravdu tvoju i pravicu tvoju kao podne. Osloni se
na Gospoda i cekaj Ga. Nemoj se zestiti gledajuci koga gde napreduje na
putu svojem, coveka koji radi sto namisli. Utisaj gnev i ostavi jarost;
nemoj se draziti da zlo cinis. Jer ce se istrebiti koji cine zlo, a koji
cekaju Gospoda nasledice zemlju. Jos malo pa nece biti bezboznika; pogledaces
na mesto njegovo a njega nema, a smerni ce naslediti zemlju i nasladjivace
se mnozinom mira." (Psalam 37,3-9) |