NASA PRAVEDNOST NAS OPTERECUJE SAMOOPRAVDANJEM

    Osoba koja je zdrava ne ide ulicom i ne ponavlja svakome koga sretne:

    "O kako sam zdrav! Kako divno radi moja jetra!
    A tek moji bubrezi! Ja osecam kako krv zdravo cirkulise mojim krvnim sudovima. Jednom recju pucam od zdravlja! Da li i ti imas uverenje o svom zdravom stanju?"

    Dokle god je neizmiren sa Bogom, covek je opterecen osecanjem sopstvene pravednosti.
    Sklon je da se bavi sobom, svojim osecanjima i dobrim delima, trazeci u njima dokaze svoje pravednosti i samim tim Bozjeg odobravanja. Medjutim, Bog to ne trazi od nas.

    On nas sve poziva k sebi:

    "Hodite k meni svi koji ste umorni i natovareni, i Ja cu vas odmoriti." (Matej 11,28)

    Mi ne treba da izlazimo pred Boga nudeci mu nasu sopstvenu pravednost, vec treba da prihvatimo pravednost koju nam sam Bog poklanja kao dar.

    Kada se molimo, mi ne cekamo da dozivimo promenu naseg gresnog srca. Ne treba da se bavimo sobom i da gledamo u svoja osecanja trazeci dokaz uslisenja nasih molitvi, vec se molimo, gledajuci u Hrista, dok ne izgradimo savrseno poverenje u Njega da je cuo nas glas i uslisio nas. Ne pokusavamo da se ohrabrimo sobom, vec Bogom.

    Ako smo ostvarili visoku slicnost Hristovom karakteru necemo toga biti svesni:

    "Ali to sto se necemo hvalisati svojom duhovnom velicinom i, sto cemo priblizavajuci se Hristu, izgledati sve bezvredniji i gresniji u sopstvenim ocima, ne znaci da cemo postupati sve gresnije. Postoji ogromna razlika izmedju osecanja bezvrednosti i gresnosti i cinjenja gresnih dela. ... Kada je apostol Pavle rekao: "Ja sam prvi medju gresnicima", on time nije mislio: "Ja sve vreme cinim zla dela i stalno gresim", jer isto tako kaze: "Hocemo li ostati u grehu da se blagodat umnozi? Boze sacuvaj, jer koji umresmo grehu kako cemo jos ziveti u njemu?" (Rimljanima 6,1-2) (M.Venden, u "Poslusnost verom" str.55-56.25.)

    Dar, koji nam Bog pruza, sastoji se od dva elementa: oprostenja (2.Korincanima 5,19) i posvecenja (Jezekilj 36,25-28). Prvi dar - pravda - koja nam se uracunava, daje nam pravo na Nebo, a drugi dar - pravednost - nas karakterno osposobljava za Nebo.

    Prava vera je "ruka" kojom prihvatamo ponudjen dar. Spasenje prihvatamo, ne zato sto imamo poverenje u sebe i svoju spremnost da ga prihvatimo, vec zato sto imamo poverenja u Boga, jer je obecao da ce zapovesti upisati u nasa srca i oprostiti nam ucinjene grehe, ako to od Njega zatrazimo.