DA LI JE NACIONALIZAM GREH? 

    U spomenaru jednog srpskog studenta sa Oksforda iz 1917. godine, izmedju ostalog, pise: 

    "Sa zeljom da tvoje sposobnosti i znanje budu na veliki blagoslov nasem narodu i nasoj buducoj otadzbini. ..." 

    "Bio si poznat po svojoj marljivosti i svome postenju. Tobom ce se diciti nasa buduca Srbija. ..." 

    Danas, kada se ljudi vecinom stide marljivosti i postenja, kada je malo ko zainteresovan da svojim vrednostima doprinese nacionalnom i opstem dobru, pojam nacionalizma uglavnom ima drugacije znacenje. 

    Naravno, nacionalista ce i danas reci da on voli svoju naciju, medjutim, da li je snaga koja ga pokrece zaista ljubav, da li je njemu zaista stalo do nacionalnog dobra? 

    NACIONALIZAM KAO OPTERECENOST 

    Neko je rekao: "Ja volim covecanstvo, ali ne i coveka!" 

    Samo osecanje nacionalne, internacionalne, religiozne ili bilo koje druge pripadnosti i motiv ljubavi prema grupi kojoj pripadamo, nisu ista kategorija. Osecanje zajednistva, bliskosti i ljubavi je jedno, a motiv ljubav je nesto sasvim drugo. 

    Osecanje zajednistva, bliskosti i ljubavi predstavlja samo povod za manifestaciju unutrasnjih motiva koji nas inace pokrecu - sebicnih motiva ili motiva prave ljubavi. Samo osecanje zajednistva, bliskosti i ljubavi tako predstavlja ili povod za manifestaciju covekove opterecenosti (sebicnosti) ili za manifestaciju njegove nesebicne dobrote. 

    Kada nacionalistu upitamo zasto voli svoju naciju vise od drugih, on ce navoditi razloge koje vidi u svojim nacionalnim osobenostima, koje on proglasava nacionalnim vrednostima svoje nacije. 

    Zapravo on time priznaje da ne voli naciju, vec njene vrednosti! 

    I kao sto praksa pokazuje, on ce radi ostvarenja ili ocuvanja samih vrednosti zbog kojih voli svoju naciju, biti sklon da zrtvuje i samu naciju. 

    On ne voli ljude - pripadnike svoje nacije - vec voli vrednosti koje u njima vidi i sa kojima se identifikuje, trazeci u njima odgovor na svoje psiholoske potrebe za osecanjem vrednosti, moci, sigurnosti, pripadnosti, posedovanja, pravednosti, itd. 

    Kako je njegova ljubav sebicna, jer trazi razlog, on ce biti sklon da zrtvuje ljude (naciju) radi razloga zbog kojih ih voli. 

    On ce se radovati kada cuje kako je neko zrtvovao sebe u borbi za svoje ognjiste, za svoju azbuku, i ostale nacionalne vrednosti, kao da covek postoji radi njih, a ne one radi njega. Covek je naravno pretezniji od ognjista, svoje azbuke itd, jer ne postoji on radi njih, nego one radi njega. 

    Neko je izjavio: "Do poslednjeg coveka cemo se boriti da se ne izvrsi genocid nad nama!" 

    Pojam ljubavi prema naciji se tako zloupotrebljava da bi opravdao najnize covekove porive: idolopoklonicku identifikaciju i a ponekad i sovinisticku mrznju prema pripadniku druge nacije. 

    Po Svetom pismu, ako volimo samo one koji nas vole, mi smo isti kao i neznabosci: 

    "Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakvu platu imate? Ne cine li to i carinici? I ako Boga nazivate samo svojoj braci, sta odvise cinite? Ne cine li tako i neznabosci?" (Matej 5,46-47) 

    Takodje, vrednosti bilo da su nacionalne, moralne, ili bilo koje druge, one treba da sluze coveku, a ne covek njima. Pozivajuci se na principe Starog zaveta (primer sa svetim hlebovima koje je David pojeo, pa nije bio kriv, zato sto je bio gladan), Isus je pokazao da nije nacinjen covek radi Bozjih zapovesti, vec su Bozje zapovesti nacinjene radi coveka. Medjutim, idolopoklonik materijalnih, nacionalnih ili religioznih vrednosti se cesto i ponosi svojom ludoscu, sto ce radi samih vrednosti zrtvovati svoj novac, trud, zdravlje, pa i sam zivot. 

    Mnogi hriscanji se tom prilikom pozivaju na cinjenicu da svojim shvatanjima i postupcima ne ugrozavaju druge ljude. Medjutim, oni se tada nesvesno pozivaju na onu definiciju morala koju zastupaju pripadnici crkve satanista. Osnivac crkve satanista je u jednom intervjuu izjavio: 

    "Greh nije greh ukoliko se izrazava na prirodan nacin i ukoliko ne ugrozava druge!" (Anton Sandor La Vejv) 

    Medjutim, po Bibliji, nije dovoljno da drugoga ne ugrozavamo, vec je neophodno da pobude naseg srca budu uskladjene sa zahtevima Bozjeg moralnog zakona (Deset zapovesti), "jer Gospod gleda na srce" (1.Samuilova 16,7). Isus kaze: 

    "Svrh svega sto se cuva cuvaj srce svoje, jer od srca izlaze zle misli, ubistva, preljube, kurvarstva, kradje, lazna svedocanstva, hule na Boga." (Matej 15,19) 

    Da u svojim zivotnim iskusenjima covek ne bi svoju volju pokoravao gresnim i fanaticnim porivima svoga srca, on mora steci mudrost da uvidi razliku izmedju "dobrote" i dobrote, zapravo izmedju patoloskog i normalnog, izmedju greha i prave ljubavi. 

    Covek se mora sacuvati od iskusenja da ljubavlju proglasava onu snagu koja nije ljubav. Zato je njegovom umu neophodno uzviseno otkrivenje, koje ce mu otkriti pravu nesebicnu ljubav u takvom svetlu da je on nikada nece pomesati sa gresnim porivima svoje prirode. 

    Takvo otkrivenje imamo u Bibliji. Proucavajuci Sveto pismo upoznacemo Bozji karakter. Citajuci Evandjelje videcemo kako je Isus postupao prema svojim prijateljima i neprijateljima te cemo u Njemu pronaci i prave motive i snagu za zivot po njima. 

    Shvaticemo da snagu prave ljubavi nikada necemo moci da pronadjemo u sebi, svome prevarnom srcu i svojoj gresnoj prirodi, ali da je njen nepresusni izvor u izvoru fizickog i duhovnog zivota - Bogu, Stvoritelju prvog coveka i Iskupitelju palog covecanstva, Spasitelju i nasih dusa ukoliko Mu se poverimo.