TRADICIJA
Mnogi su primetili da razuman apel na drzanje Bozjih zapovesti,
apel na dobrotu i postenje ne izaziva gotovo nikakvu reakciju njihovog srca.
Poziv koji u ljudskom srcu treba da
pokrene u ljubav, nema sta da pokrene u srcu koje te ljubavi
nema.
Gordo covekovo srce ne zeli da se ponizi pred Bogom
priznanjem svog duhovnog siromastva. Ali samo siromasne duhom
Isus je prozvao blazenima, jer ce oni dici ruke od sopstvene
pravednosti i uzdati se u onu pravednost koji im milost Neba pruza.
Ne zeleci da narusi sopstvenu samodovoljnost i svoju samopravednu
uobrazenost, covek zatim pokusava da pobudi u svom srcu one motive
koje po svojoj gresnoj prirodi vec ima, a to su snage fanatizma
(krivica, strah, ponos, oholost, sentimentalna osecanja, ...
umesto prave ljubavi).
Razumnom pozivu na dobrotu se radi toga dodaju pojmovi kao sto su
tradicija, preci, nacionalna i verska pripadnost i njima se
provociraju samopravedni i gresni motivi ljudskog srca. Kao
produkt takvog naloga dobili smo pomodarsku, usiljenu religioznost,
koja se krece od praznog formalizma do vatrenog fanatizma. Zlocini
svake vrste u nasem drustvu umesto da se smanjuju, gomilaju se, jer
je poboznost dobila funkciju umirenja neciste savesti.
Kako stvarna postojeca tradicija svojim moralnim vrednostima
ne moze da zadovolji potrebe drustva za normalnim funkcionisanjem
medjuljudskih odnosa, isforsirano nametanje zaboravljenih
tradicionalnih vrednosti rezultuje religioznim snobizmom
i netolerancijom kao uvek pratecim simptomima duhovne patologije.
DVE ODLIKE TRADICIJE
Dobrotu koja je zasnovana na tradiciji odlikuju dve karakteristike:
1) Tradicija svojim povrsnim zahtevima duhovno ne obavezuje coveka, ona
nikada ne zahteva reformu pobuda covekovog srca, kao sto je to
slucaj sa Bozjim zapovestima koje zahtevaju odredjen kvalitet
pobuda. Tradicija ce zahtevati od coveka da ucini odredjeno
delo u odredjenoj situaciji, na primer, da primi neznanog
gosta u kucu. Medjutim, za razliku od tradicije,
Bozje zapovesti ce zahtevati da covek ima ljubavi
u svom srcu iz koje ce on pomoci coveku
u svakoj situaciji zato sto tog coveka voli, a ne zato sto
vidi vrednost u odredjenom delu. Bozje zapovesti se drze iz
motiva ljubavi, dok se tradicija drzi iz ponosa i drugih nepreporodjenih motiva.
2) Zahtevi tradicije su sami sebi cilj. Kako njeni zahtevi nisu pokrenuti
ljubavlju, covek ih ne primenjuje zato sto razume da su oni odgovor na
odredjene stvarne potrebe drugih ljudi, vec zato sto je to tako samo po
sebi vredno.
TRADICIJA I RELIGIJA
Pretpostavimo da supruga svom suprugu postavi pitanje
Nije li bogohulno kada neko kaze da je religiozan zato sto postuje
svoju tradiciju, a ne zato sto ima ljubav prema Bogu i bliznjem?
Onaj ko je naucen na dobrotu, ima velikih problema da na pravilan
nacin shvati zahteve religioznosti. Isus je jevrejskim cuvarima
vere morao da uputi ukor:
"Tesko vama knjizevnici i fariseji, licemeri, sto dajete desetak od
metvice, i od kopra i od kima, a ostaviste sto je najpreteznije u
zakonu: pravdu i milost i veru." (Matej 23,23)
Isus je naveo vise primera da bi pokazao kako covek nije nacinjen radi zapovesti
vec zapovesti radi coveka. Za nehoticno ubistvo u starom Izrailju covek ne bi
bio kriv. David je jeo svete hlebove posvecene Bogu, pa opet nije bio kriv,
zato sto je bio gladan. Vidimo da Bozje zapovesti postoje samo da bi definisale
pobude ljudskog srca, da bi coveka navele da se reformise u
skladu sa pravom nesebicnom ljubavlju.
Ljudski zivot je svetiji od svetih stvari, jer ne
postoji on radi njih nego one radi njega. No, kada covek nema ljubavi u
svom srcu, onda je sklon da svoje gresne postupke opravdava slepim
drzanjem odredjenih pravila. Isus je isceljivao ljude u subotu,
pa su mu Jevreji prigovarali da je oskvrnio subotu. Isus je
raskrinkao njihovo licemerstvo: "Mojsije vam dade da se obrezujete
i u subotu obrezujete coveka. Ako se covek u subotu obrezuje da se ne
pokvari zakon Mojsijev, srdite li se na mene sto svega coveka iscelih
u subotu?" (Jovan 7,22-23) Isto tako i danas, mnogi kao nekada Jevreji,
prave idole od objekata svoje vere i spremni su da zrtvuju svoje zivote radi
svojih idola, dok su istvoremeno nesposobni da vode ispravan duhovni zivot
u skladu sa Bozjim zakonom. Mnogi otvoreno uzdizu vrednost tradicije iznad
ljudskih zivota, dok duhovne zahteve koji predstavljavu temelj blagoslova
drustva gaze da bi sacuvali vrednosti same tradicije.
KAKO NASTAJE TRADICIJA
Upravo ono sto se naziva tradicionalnom vrednoscu jeste nuspojava duhovnog
otpadnistva. Naime, u svakoj civilizaciji koja nema odlucnu duhovnu borbu
za duhovni prosperitet, koju ne cuva proces duhovne reformacije, postoji
suprotan proces - duhovne degradacije.
Ono sto je predstavljalo prirodnu duhovnu odliku ljudi jednog istorijskog
trenutka, to u sledecem trenutku, procesom duhovne degradacije prelazi u
vrednost tradicije. Forma dobrote se zadrzala, ali je sadrzaj ljubavi
presao u istoriju.
Na primer, formalni osmeh koji nam upucuju mnogi ljudi zapadne tradicije,
nije nekada bio samo formalan. Nekada je on imao svoj stvarni duhovni
sadrzaj, ali je u medjuvremenu od njega ostala samo forma koja je
postala sastavni elemenat pristojnog ponasanja i tako je takav osmeh presao
u tradiciju.
Neki od plodova srednjovekovne duhovne reformacije u narodu
Holandije su umerenost u ishrani i odsustvo hvalisavosti. No kako je
proces duhovne reformacije u Holandiji prestao tokom proslog veka,
prakticna umerenost i poniznost Holandjana se zadrzala kao tradicionalna
vrednost nacije ali je izgubila svoj duhovni sadrzaj. Danas, prosecan
Holandjanin nije umeren i skroman zato sto takav zaista jeste u svom
srcu, vec zato sto je tome naucen kao moralnoj vrednosti - on to drzi
kao tradiciju.
Kako se to moze sa sigurnoscu ustanoviti?
Tako sto je od umerenosti u ishrani nastao obicaj da se iz pristojnosti
jede umereno, da se cak ostavi malo hrane u tanjiru na kraju obroka, a
odsustvo hvalisavosti je rezultovalo pravilom da se izbegava spominjanje
onoga sto bi izgledalo kao da se neko hvali. Na primer, prosecan Holandjanin
smatra nepristojnim da izjavi: "Hej, komsija, kupio sam najbolji i
najskuplji telezivor u boji!" On ce to da spomene na vrlo skroman nacin,
ako uopste bude spominjao. Na primer, recima
"Pokvario mi se stari televizor, pa sam morao da kupim novi!"
Neke odlike Holandjana nisu presle u tradiciju vec su se jos uvek zadrzale
kao plod nekadasnje duhovne reformacije. Holandjani su iskreno darezljivi,
ne zato sto vide neku vrednost u davanju, vec zato sto su jos uvek takvi.
Takodje, oni su jos uvek iskreno tolerantni prema drugacijim shvatanjima
i uticajima. Vec vekovima zive u visenacionalnoj sredini bez ikakvog osecaja
nacionalne ugrozenosti, jer njihov duhovni temelj nije zasnovan na svesti o
vrednosti, vec je plod nekadasnje stvarne duhovne reformacije,
koja je reformisala njihova srca.
Za vreme drugog svetskog rata Holandjani su pokazali veliku samopozrtvovanost i
saosecanje sa ugrozenim Jevrejima.
"Kada su februara (1941.) nacisti napali jevrejsku cetvrt u Amsterdamu, holandski
radnici pozurili su Jevrejima u pomoc. ... U znak solidarnosti s njima u Amsterdamu
je planuo radnicki strajk, koji se postepeno pretvorio u generalni strajk, ali ga
je ugusila vojska. Slucaj u Amsterdamu bio je jedinstven dogadjaj ovakve vrste u
nacistima okupiranoj Evropi." (Sarl Etinger, Istorija jevrejskog naroda 474)
Kada bi nemacki oficir usao u holandsku kafanu, svi Holadjani bi u znak
protesta izasli napolje.
U delu "Kosmos" od ateiste Karla Segana citamo o Holandiji:
"U skupstini se jos i danas nalazi statua Atlasa koji nosi
nebeski svod prosaran sazvezdjima. Ispod je smestena pravda, koja drzi
zlatni mac i terazije, a oko nje su smrt i kazna, dok su joj ispod
nogu gramzivost i zavist, bogovi trgovaca. Holandjani, cija se ekonomija
temeljila na privatnom preduzetnistvu, shvatili su da bezobzirna trka
za zaradom moze ozbiljno da ugrozi dusu nacije.
Manje alegorican simbol moze se naci ispod Atlasa i pravde,
na podu vecnice. To je velika, kitnjasta mapa, koja potice sa kraja
sedamnaestog ili pocetka osamnaestog stoleca i koja zahvata prostranstva
od zapadne Afrike do Tihog okeana. Ceo svet bio je holandska arena.
Na istoj mapi dosla je do izrazaja i izuzetna skromnost Holandjana:
oni su, naime, izostavili sebe, upisavsi samo stari latinski naziv
Belgium za svoj deo Evrope. ...
Nikada pre ni posle toga Holandija nije bila takva svetska
sila: mala zemlja, primorana da se osloni iskljucivo na samu sebe, sa
izrazito miroljubivom spoljnom politikom. Buduci da je pokazivala popustljivost
prema neortodoksnim misljenjima, postala je pravi raj za intelektualce,
koji su pobegli pred cenzurom i kontrolom misli iz drugih krajeva Evrope...
Tako je, na primer, Holandija u sedamnaestom veku pruzila utociste
Spinozi, Dekartu ...
Nikada ni pre ni posle toga Holandiju nije krasila jedna
takva galaksija umetnika i naucnika, filozofa i matematicara. ...
Saglasno holandskoj tradiciji podsticanja slobode izrazavanja,
Lajdnski univerzitet ponudio je mesto profesora jednom italijanskom
naucniku po imenu Galilej, koga je katolicka crkva prisilila pod pretnjom
mucenja da se odrekne svog jeretickog shvatanja da je Zemlja ta koja se
okrece oko Sunca a ne obrnuto. ...
U vreme kada su kraljevi i carevi vladali najvecim delom
sveta, holandskom republikom upravljao je, vise nego bilo kojom drugom
zemljom, narod. Otvorenost drustva i podsticanje zivotnosti uma, materijalno
blagostanje i predanost istrazivanju i koriscenju novih svetova stvorili
su klimu vedrog pouzdanja u ljudsku preduzimljivost."
TEMELJ PRAVE DUHOVNE REFORMACIJE
Jedan veoma uvazen covek, clan visokog crkvenog tela, veoma obrazovan i
lepo vaspitan, poznat po svojoj moralnoj neiskvarenosti, koji je pohadjao veronauku
od sedme godine, a sada vec star oko 80 godina, dolazi Isusu da Ga
"potapse po ramenu", da mu pruzi podrsku u Njegovoj misiji:
"Bijase pak covek medju farisejima, po imenu Nikodim, knez jevrejski. Ovaj
dodje k Isusu nocu i rece mu: Ravi! Znamo da si ti ucitelj od Boga dosao,
jer niko ne moze cudesa ovih ciniti koja ti cinis ako nije Bog s njim.
Odgovori Isus i rece mu:
Zaista, zaista ti kazem: ako se nanovo ne rodi, ne moze videti carstva
Bozjega... Ako se ko ne rodi vodom i duhom ne moze uci u carstvo Bozje." (Jovan 3,1-5)
Duhovna refornacija zahteva reformu srca (pobuda, motiva koji nas pokrecu).
To covek ne moze sam. Tu ne mogu da mu pomognu ni drugi ljudi nikakvim
vaspitanjem, niti teoloskim obrazovanjem. Samo Bog ima moci da promeni
nasu sustinu, da nas oslobodi od greha i da u nasa srca upise svoje
zapovesti:
"Ja cu vas ocistiti od svih necistota vasih i od svih gadnih Bogova vasih.
I dacu vam novo srce, i nov cu duh metnuti u vas, i izvadicu kameno srce iz tela vasega, i dacu
vam srce mesno. I duh svoj metnucu u vas i ucinicu da hodite po mojim uredbama i zakone
moje da drzite i izvrsujete. I ... bicete mi narod i ja cu vam biti Bog." (Jezekilj 36,25-28)
STA CE NAS SACUVATI OD DUHOVNOG SNOBIZMA?
Jedino cistota Bozjeg karaktera otkrivena Njegovim zakonom! Dok gledamo
Hristovu cistotu mi cemo shvatati svoje sopstveno duhovno siromastvo, i
tako ce nas Bozji zakon cuvati da se ne oslonimo ni na svoje grehe a ni
na svoju samopravednost. Nas pogled ce biti usmeren
na Onoga koji je nasa jedina nada i spasenje, na Onoga koji je rekao:
"Pogledajte u mene i spascete se svi krajevi zemaljski, jer sam ja Bog i
nema drugoga." (Isaija 45,22)
Gledanje u Boga i poznanje Njegovog karaktera ce nas ispuniti divljenjem i
poverenjem. "A pravednik ce od vere svoje ziv biti." (Avakum 4,2)
I tako cemo samim poverenjem (verom) u Njega biti osposobljeni da primimo dar
Njegove milosti - cistu savest i cisto srce:
"I sici ce na tebe Duh Gospodnji i postaces drugi covek." (1.Samuilova
10,6)
"Ako li su vasi gresi kao skerlet, kao sneg postace beli, i ako su kao
purpur crveni, postace kao vuna." (Isaija 1,18)
Nase spasenje nije utemeljeno na vrednostima naseg sopstvenog karaktera,
jer da je tako, niko ne bi mogao biti spasen (jer svoje pravednosti i
nemamo), vec je nase spasenje zasnovano na Bozjoj ljubavi prema nama:
"Sa cim cu doci pred Gospoda da se poklonim Bogu visnjemu? Hoce li
Gospodu biti mile tisuce ovnova? Desetine tisuca potoka ulja? Hocu
li dati prvenca svojega za prestup svoj? Plod utrobe svoje za greh
duse svoje? Pokazao ti je covece sta je dobro; i sta Gospod iste od
tebe osim da cinis sta je pravo i da ljubis milost i da hodis smerno
s Bogom svojim?" (Mihej 6,6-8)
"Nisam te nagonio da mi sluzis prinosima, niti sam te trudio da mi kadis,
nisi mi kupio za novce kada, niti si me pretelinom zrtava svojih nasitio,
nego si me mucio svojim gresima i dosadio si mi bezakonjem svojim.
Ja, ja sam brisem tvoje prestupe sebe radi, i greha tvojih ne pominjem."
(Isaija 43,23-25)
"Ja cu zednome dati iz izvora vode zive ZABADAVA." (Otkrivenje 21,6)
"Rasucu kao oblak prestupe tvoje i grehe tvoje kao maglu; vrati se k meni
jer sam te izbavio." (Isaija 44,22)
ISKUSTVO DUHOVNOG NOVORODJENJA |