FANATIZAM IZ OSECANJA
(NESVETA DUHOVNA LJUBAV)

    "I dacu vam novo srce, i nov cu duh metnuti u vas, izvadicu kameno srce iz tela vasega, i dacu vam srce mesno." (Jezekilja 36,26)

    "Mnogo ima onih koji govore o potrebi promene srca, a da ne znaju sta znace ove reci. Narocito se mladji spoticu na izraz 'novo srce'. Oni ocekuju da se dogodi narocita promena u njihovim osecanjima. To oni nazivaju obracenjem. Hiljade njih su upropasteni ovom zabludom, jer nisu shvatili reci: 'Valja vam se nanovo roditi'. (Matej 18,3)

    Sotona navodi ljude da misle da su obraceni zato sto dozive neki zanos ili ushicenje, ali njihov se zivot ne menja. ... Takvi se cesto i dugo mole, spominjuci stalno osecanja koja su imali u toj i toj prilici. Medjutim, oni ne zive novim zivotom. Oni sami sebe obmanjuju. Njihovo iskustvo nije dublje od njihovih osecanja. Oni grade na pesku: kad dune vetar, njihova ce se kuca porusiti." (EGV "Molitva u zivotu hriscanina")

    Umesto da dozvole Bogu da im promeni prirodu (srce), mnogi se zadovoljavaju time da im sotona pruzi promenu u sferi osecanja i dozivljaja. (Bez pravilnog razumevanja Bozjeg moralnog zakona oni nisu svesni duhovnih, vec samo psiholoskih potreba.) Iskustvo emotivnog ushicenja oni nazivaju iskustvom novorodjenja. Plodove fanatizma nazivaju plodovima vere. Posto im je savest izopacena (zbog zanemarivanja Bozjeg zakona) nisu u stanju da uvide razliku izmedju svetog i nesvetog, izmedju prave ljubavi i fanatizma.

    Skloni su da opravdano osudjuju fanatizam opravdanja delima, koji karakterise tradicionalno hriscanstvo, a da pri tome pobudjuju fanatizam iz osecanja:

    "Kakve su to hladne formalisticke molitve?! ... Brojanicama brojite koliko ste puta Bogu uputili molitvu ljubavi! Zar ti mladicu brojis poljupce svojoj devojci? Znate li vi sta je to ljubav? ... Nista vam ne vredi sto vi samo hocete da budete dobri, ako ljubav ne osecate! Vi Boga morate da dozivite! Morate ga duboko osetiti!"

    Takvima, koji su pokrenuti fanatizmom iz osecanja, mozemo reci: "Nista ne znaci to sto ljubav duboko osecate! Vi ljubav treba da imate!"

    Mnogi ne shvataju da osecati ljubav i imati ljubav nije isto.

    Pristrasnu dobrotu, pokrenutu osecanjima, imaju i neki alkoholicari, dok su pod dejstvom alkohola. Takvu ljubav imaju i zaljubljene osobe. Medjutim, plodovi fanatizma se razlikuju od plodova vere. Zaljubljena osoba, dok je pod uticajem svog zanosa, ne poprima odlike svetosti; kao sto su poniznost, postovanje, nacelo u ponasanju, strpljivost i odricanje od svojih zelja.

    I gresan covek moze ljubav da oseca, ali ne i da je ima. Svakodnevno srecemo ljude koji iskreno osecaju ljubav prema sebi dok istovremeno puse i piju. To nam pokazuje da ako osecamo ljubav prema nekome, ne znaci i da je imamo. Da bi covek imao ljubav potrebno je da dozivi promenu onoga sto jeste (svoje prirode), a ne onoga sto oseca.

    Svrha osecanja nije da nas pokrecu na dobrotu. To je odlika samo labilnih licnosti. Mi treba da budemo dobri ne zato sto dobrotu osecamo vec zato sto jesmo dobri. Prava dobrota je nacelo, utemeljeno na zajednici sa Hristom, a ne na osecanjima.

    Vazna odlika pomenute vrste fanatizma je da ne osposobljava coveka na poslusnost zapovestima moralnog Dekaloga. Zasto? Zato sto ona nije plod obracenja srca (pobuda), vec je zasnovana na obracenju osecanja. A obracenje osecanja ne zahteva odricanje od greha. Naravno da se osoba koja je u stanju emotivnog zanosa moze ponasati ljubazno i prijatno, ali njena poslusnost Bozjim zapovestima je samo formalna i slucajna. Ona ce postovati zapovesti cije bi formalno krsenje kvarilo njena osecanja, ali neke zapovesti ona uopste ne moze da razume iz svoje sentimentalne perspektive.

    ZANEMARENA LJUBAV PREMA BOGU

    Postoji zanimljiv fenomen u vezi Cetvrte Bozje zapovesti, koja nam govori o sedmom danu kao danu od odmora koji je posvecen Bogu.

    Fanatik pokrenut osecanjima svoj "odnos sa Bogom" zasniva na osecanjima, dakle na dusevnom planu. On svaki dan cezne da ima dusevni mir i blagoslov pa se cudi zasto bi trebao da ga ima samo svakog sedmog dana. Jedina moguca razlika izmedju dana od odmora Cetvrte zapovesti i ostalih radnih dana je po njemu fizicki odmor, i zato on tumaci Cetvrtu zapovest kao zdravstvenu zapovest. Medjutim, zasto bi jedna zdravstvena zapovest bila ubacena u moralni Dekalog?

    Sta je problem fanatika pokrenutog osecanjima?

    On ne shvata razliku izmedju duhovnog i dusevnog odmora. Duhovni odmor mi svaki dan treba da imamo u Hristu. Naravno da Bog nije trazio od Jevreja da mu budu verni samo jedan dan u sedmici. Kada je Bog edemskom paru posvetio i blagoslovio sedmi dan, tada On takodje nije mislio da mu oni samo toga dana budu verni i da samo tada imaju duhovni mir. Za razliku od duhovnog, dusevni mir ne zavisi od naseg odnosa sa Bogom, vec od naseg odnosa sa objektom kome je posvecena paznja naseg uma. Nas rad i stvaralastvo tokom sest radnih dana zahtevaju paznju naseg uma i odredjuju nas dusevni dozivljaj. Sedmi dan je posvecen Bogu ("Sveti dan Gospodnji"), i on predstavlja odmor (pocinak) od stvaralackih aktivnosti koje same za sebe zahtevaju posvecenje paznje nase duse i aktivnosti naseg tela.

    Fanatik iz osecanja svaki dan mora da ima dusevni mir, jer ne poznaje iskustvo duhovnog mira. On je opterecen dusevnim mirom, jer njime pokusava da ugusi svoj duhovni nemir. On cesto oseca krivicu sto je svojim radom zaboravio na Boga. Zato je opterecen da mora stalno u svom umu i osecanjima da odrzava predstavu o Bogu, inace misli da ga je Bog napustio. Kako po svom dusevnom dozivljaju ocenjuje svoje duhovno stanje, njemu deluje apsurdno da bi samo svakog sedmog dana trebao biti u dusevnom miru, sto on shvata da bi, u tom slucaju, jedino toga dana trebao imati duhovnu zajednicu sa Bogom.

    Prava bozanska ljubav sadrzi kategoriju nacela, svetosti i postovanja, koje fanatik pokrenut osecanjima niti moze da razume, niti moze da pruzi. Zato bi njemu drzanje dana od odmora Cetvrte Bozje zapovesti predstavljalo tezak teret. One koji svetkuju sedmi dan on smatra formalistima. Zasto? Zato sto bi on sam bio formalista kada bi u duhovnom stanju u kome se nalazi pokusao da sveti dan posveti Bogu. On gleda kroz sebe i tako otkriva odsustvo ljubavi u svom srcu. On stice utisak da je Bog dao subotu Jevrejima da bi ih mucio fanatizmom i legalizmom, te se cudi kako je onda prorok Isaija taj dan mogao da nazove milinom (Isaija 58,13). Sedmi dan moze drzati svetim, samo onaj ko je i sam svet. Zato je Cetvrta zapovest simbol posvecenja (Jezekilj 20,12), a za one koji su pokrenuti osecanjima gotovo idealan test neposvecenja.

    Fanatiku pokrenutom osecanjima nedostaje svaka vrsta svetosti. On se nje boji. Tako na molitvenom skupu nosioca pomenute vrste fanatizma, mozemo zapaziti kako se jedna grupa vernika glasno moli, dok istovremeno druga grupa vernika govori medju sobom, bez primerenog postovanja prema svetosti molitve.

    Kada je covekovo srce pokrenuto molitvom za oprostenje, ili dubokom zahvalnoscu, tada mu je radost i milina da svoj duhovni stav izrazi i fizickim stavom, naravno, koliko to prilike dozvoljavaju. U svim biblijskim izvestajima molitelj kleci. Medjutim, fanatik iz osecanja dok se moli uglavnom sedi, ili ponekad stoji.

    Njegova intonacija glasa, prilikom molitve, ne izgleda adekvatna razgovoru sa drugom osobom; vise lici na namesten govor kojim se pokusava umilostiviti Bog, nego na razgovor sa Tvorcem svemira kome na srcu lezi spasenje coveka.

    Fanatik pokrenut sentimentalnim osecanjima cesto ne moze da podnese jednostavne duhovne himne. Ustvari to ne mogu da podnesu pojedini demoni kojima su oni opsednuti. Setimo se kako je zli duh napustao Saula kada mu je David svirao na harfi (1.Samuilova 16,23). Zato izbor muzike koju slusa fanatik iz osecanja veoma retko sadrzi duhovne himne. Duhovna muzika koju on slusa najcesce lici na zabavnu muziku koja se dopada nepreporodjenom srcu i kojom ono ugusuje zedj svoje duse. Ona moze imati i druge oblike, ali u svakom slucaju to je najmanje ona muzika koja otkriva karakter bozanske ljubavi.

    Nosioci pomenutog fanatizma izrazavaju svoje nepostovanje prema Bogu i tako sto ponekad u molitvi nepotrebno cesto izgovaraju Bozje ime, te tako otvoreno krse trecu zapovest Bozjeg moralnog zakona. Neki od njih kao da pokusavaju Boga da umilostive ucestalim ponavljanjem Njegovog imena, slicno kao kada neko tepa svojoj maci ili kuci.

    U Bozjem domu se cesto ponasaju toliko nesveto kako se ne bi ponasali ni u prisustvu nekog zemaljskog vladara (neozbiljni postupci, odevanje, ...).

    Takodje, mozemo cesto zapaziti kako se fanatik pokrenut osecanjima, prema Bogu odnosi kao da mu je On "kolega":

    "Vas dvoje; Isus i ti; krenuti sa NJim u zagrljaju i pevati pesme! ...Pa moras mi to dati... ja se Njemu smejem, On mora to uslisiti, a ja uzivam!" (Dr T.Ivancic, seminar na Petrovaradinu, 20.05.1989)

    Fanatik ima manje postovanja, nego sto ga ima prosecan nevernik. Zasto? Zato sto istina kada ne posvecuje otvrdnjava srce. Zar fanatik veruje u istinu? Da! Ali, njenom pozivu upucenom na zdrav razum odbija da se odazove. On se odaziva pozivu upucenom na osecanja.

    Zabluda koja je pridodata istini u koju veruje fanatik iz osecanja ima ulogu da opravda; njegov sistem pseudopokajanja i opravdanja mimo Hrista, kao i izopaceno predstavljanje Bozjeg karaktera (Bozjeg zakona); sto ima svrhu da opravda gresne i fanaticne rodove "vere". Efekat zablude je takav da ona izopacava i funkciju i predstavu pojmova o kojima govori istina.

    Fanatik pokrenut osecanjima cita Bibliju i ostalu duhovnu literaturu na isti nacin kako mnogi citaju ljubavne romane, opijajuci se osecanjima koje pokusava da kod sebe izazove. (Zato mu neki delovi Biblije izgledaju strani i dosadni, jer ne uspeva da njima ispuni tu zloupotrebu. Vise se zadovoljava da cita tumacenja Biblije koja su prozeta fanaticnim duhom, nego samu Bibliju.)

    ZANEMARENA LJUBAV PREMA COVEKU

    PROMENLJIVA "DOBROTA" PREMA BLIZNJEM

    Dobrota onih koji su pokrenuti osecanjima nije stalna. Jednom su sa vama ljubazni i placu od radosti sto su vas sreli, a drugi put su ravnodusni kao da vas ne poznaju. Iza njihovih raznezenih osecanja kriju se kamena srca. Cesto deluju kao veoma nezne osobe, ali su zapravo samo veoma osetljive osobe.

    Pod uticajem negativnih okolnosti veoma lako i cesto zapadaju u dusevne krize, koje oni pogresno nazivaju duhovnim krizama, kao da duhovno stanje coveka zavisi od njegovog odnosa sa okolinom, a ne od odnosa sa Bogom. Svoje slabosti oni zato cesto opravdavaju negativnim spoljnim uticajima. Tako otkrivaju da zidaju svoju kucu na pesku (svojim osecanjima), umesto na steni (Hristu). Zbog neciste savesti oni su stalno optereceni dokazima Bozjeg prihvatanja. Medjutim, cuda i razne senzacije koje prate njihov zivot nece ih opravdati u Sudnji dan. Isus kaze:

    "Mnogi ce reci meni u onaj dan: Gospode! Gospode! Nismo li u ime tvoje prorokovali i tvojim imenom djavole izgonili, i tvojim imenom cudesa mnoga tvorili? I tada cu im ja kazati: Nikada vas nisam znao; idite od mene koji cinite bezakonje. Svaki dakle koji slusa ove moje reci i izvrsuje ih, kazacu da je kao mudar covek koji sazida kucu svoju na kamenu. I udari dazd, i dodjose vode, i dunuse vetrovi, i napadose na kucu onu, i ne pade; jer bese utvrdjena na kamenu. A svaki koji slusa ove moje reci a ne izvrsuje ih, on ce biti kao covek lud koji sazida kucu svoju na pesku: i udari dazd, i dodjose vode, i dunuse vetrovi, i udarise u kucu onu, i pade, i raspade se strasno." (Matej 7,22-27)

    Zbog duhovnog iskustva koje je zasnovano na osecanjima takva osoba tesko shvata zasto Bog dozvoljava da nevini ljudi pate. I zato veoma cesto mora da u svojoj svesti opravdava fenomen patnje. (Covek neciste savesti i nezadovoljenih ceznji srca nije sposoban da prihvati patnju kao sastavni deo zivotne realnosti, i zato mora da je racionalizuje.) Onome ko zida na osecanjima patnja istovremeno predstavlja i krizu, koju on mora nekako pred svojom savescu da opravda.

    Cesto Bog dozvoli da onaj ko se oslanja na osecanja dozivi snazna iskusenja da bi tako postao svestan da je njegov odnos sa Bogom zasnovan na pogresnim temeljima. Ali, fanatik pokrenut osecanjima, umesto da iskusenja pobedi, najcesce samo bezi od iskusenja. Kada Duh Sveti prodrma njegovu savest i pruzi osvedocenje o njegove stvarne duhovne potrebe, on samo osvedocenje dozivljava kao uzrok svoje duhovne krize.

    Steceno osvedocenje o svom teskom stanju, on zato odmah pokusava da ugusi i zataska, umesto da prizna svoje pogresne temelje i izgradi zajednicu sa Bogom koju ni "vrata paklena nece nadvladati".

    POGRESNA FUNKCIJA MEDJULJUDSKIH ODNOSA

    Nosioci fanatizma iz osecanja cesto traze spasenje jedni u drugima; u atmosferi raznezene sentimentalnosti koju budi sotonski duh. Gotovo svako sebicno srce je optereceno potrebom da se oseca voljenim, i oni to zloupotrebljavaju. Navode ga da trazi spasenje u osecanju bliskosti i voljenosti. Skloni su izlivima neznosti i bliskosti kojima sarmiraju svoje zrtve.

    Jedna vernica otkriva motive dolazenja u svoju versku zajednicu: "Oh, tako sam se osecala usamljeno bez vas. Nisam mogla da izdrzim toliko dugo, pa sam se vratila sa puta samo da bih bila sa vama!" (Ona se vratila posle samo tri dana puta!)

    Jedna druga vernica, iz iste zajednice, govorila mi je kako zna da njena zajednica ne prihvata "celu" istinu, ali da ne moze da je napusti zbog dobrog drustva koje je u njoj pronasla. "Ja se tamo lepo osecam!" kaze ona i tako pokazuje prave motive dolazenja u svoju versku zajednicu (sebicnost).

    Osoba koja je pokrenuta pravom nesebicnom ljubavlju ne posecuje skupove vernih zato da bi se tamo lepo osecala, vec da bi pruzila ljubav onima kojima je ljubav najpotrebnija.

    Trazenje spasenja u osecanju bliskosti cesto navodi ove vernike da prekoracuju granicu intime koja je rezervisana samo za bracnog saputnika, te tako nosioci pomenutog fanatizma postaju skloni gresima kurvarstva (predbracnih seksualnih odnosa) i preljube, koje Bozja rec osudjuje (1.Korincanima 6,18).

    Bozja rec ne kaze "i bice troje (ili vise njih) jedno telo", vec kaze "i bice dvoje jedno telo" (1.Mojsijeva 2,24). Kada se posebna bliskost, koja je rezervisana samo za bracnog saputnika, pocne usmeravati prema pripadnicima cele verske zajednice, pa zatim i prema citavom zivom i nezivom svetu, onda je to jedna od sotoninih imitacija prave ljubavi, koja je odlika mnogih "prosvetljenih" zastupnika meditacije, pa i mnogih "Duhom nadahnutih" hriscana.

    Osobe koje traze spasenje u osecanju voljenosti i bliskosti nisu spremne da prepoznaju atmosferu prave bozanske ljubavi. Ona u njima nema sta da pobudi, pa im se zato cini hladnom i nenadahnutom. Propovedi upucene na zdrav razum one komentarisu recima "O kako hladna propoved! Bez Duha!", ne pokusavajuci da objasne kako onda tako hladne propovedi mnogi vernici sa radoscu pa i sa suzama u ocima slusaju. Ako hladne reci nisu mogle da u srcima vernika pokrenu osecanja, onda su svakako pokrenule pravu nesebicnu ljubav.

    ZDRAVSTVENO STARATELJSTVO

    Da li je zaista moguce da volimo druge iskrenom i pravom ljubavlju, a da istovremeno ne volimo sami sebe, te pusimo, pijemo, i nemamo obzira prema sopstvenom zdravlju?! Mozemo li zaista biti bolji prema drugima nego sto smo sami prema sebi?!

    Ako smo pokrenuti pravom ljubavlju prema bliznjem i prema sebi, mi cemo se ponasati svrsishodno tudjem i sopstvenom dobru. Cak i kada ne bismo znali da nam to govore Bozje zapovesti vodili bismo racuna o tudjem i sopstvenom zdravlju. Svojim primerom cemo i druge odusevljavati nacelima ispravnog zivota i zdrave ishrane.

    Fanatizam iz sentimentalnih osecanja ne moze navesti coveka da se drzi zdravstvenih principa. Ko je jos video da zaljubljena osoba, dok je u stanju svog zanosa, dobija sklonost ka drzanju zdravstvenih saveta, te da ostavlja alkohol, pusenje i nezdravu (necistu) hranu?!

    Podela na ciste i neciste zivotinje je otkrivena coveku pre potopa, onda kada je prvi put nagovestena ishrana mesnom hranom (1.Mojsijeva 7,2; 3.Mojsijeva 11.gl.). Medjutim, fanatik iz osecanja pokusava da opravda svoj nedostatak ljubavi, tvrdnjom kako je podela na cisto i necisto ukinuta na krstu Golgote.

    Oni koji smatraju da je Isus ukinuo zdravstvene zapovesti Staroga zaveta, nisu dosledni svome shvatanju. Oni izbegavaju fizicki kontakt sa obolelima od teskih i zaraznih bolesti, ne jedu leseve, insekte i zverje, i postuju mnoge druge Starozavetne zabrane, iako je, kako to oni kazu, Isus to sve na krstu - ocistio.

    Zasto bi Isus ukinuo zdravstvene zapovesti?

    Zato sto su one, navodno, ceremonijalnog karaktera. Medjutim, dovoljno je pogledati u 3.Mojsijevu 11. glavu, pa shvatiti da podela hrane na cistu i necistu nema nikakvih aluzija na plan spasenja.

    Recimo, na koje elemente plana spasenja ukazuje stih: "Sto god ima papke i papci su mu razdvojeni i preziva izmedju zivotinja, to jedite. Ali onih sto samo prezivaju ili sto samo imaju papke razdvojene, ne jedite,"?!

    Takodje, Bozja rec kaze: "Sto god gamize a ima krila i ide na cetiri noge, da vam je gadno. Ali izmedju svega sto gamize a ima krila i ide na cetiri noge jedite sto ima stegna na nogama svojim, kojima skace po zemlji." (3.Mojsijeva 11,20)

    Kakve aluzije na plan spasenja ima naredba koja odredjene zivotinje zabranjuje za jelo, a odredjene dozvoljava samo zato sto imaju stegno medju nogama kojima skacu po zemlji?

    Naravno, nikakve!

    Pridrzavanje biblijskih nacela ishrane donosi zdravstvene blagoslove (Vidi Danilo 1,8-15). Koliko se pomenuta nacela ishrane i zivota ne slazu sa duhom i funkcijom ceremonijalnog zakona, toliko se slazu sa najnovijim naucnim saznanjima o zdravoj ishrani i zivotu.

    Osobu pokrenutu fanatizmom iz osecanja ne mozete obradovati zdravstvenim savetima. Ona u njima ne vidi Bozju ljubav. Ona vidi "ljubav" samo u Bozjem ugadjanju sebicnim i samopravednim covekovim porivima; u uklanjanju posledica greha i raznim emotivnim blagoslovima.

    ISKUSENJE ZA ISKRENE

    Pod uticajem pogresnih nauka koje propovedaju nosioci fanatizma iz osecanja, mnogi iskreni vernici bivaju upropasteni, jer su navedeni da u osecanjima traze dokaz Bozjeg prihvatanja. Umesto da imaju poverenja u Boga, oni izgradjuju poverenje u sebe i sopstvenu pravednost sadrzanu u svojim pozitivnim osecanjima. Kada izgube prijatna osecanja, oni misle da su duhovno otpali, te tako pokazuju da ni ranije nisu verovali u Boga, vec u sebe.

    "Medju onima koji iskreno traze svetost srca i cistotu zivota ima mnogo takvih koji izgledaju zbunjeni i obeshrabreni. Oni bez prestanka gledaju na sebe i tuze se na svoj nedostatak vere. Oni misle da ne mogu traziti blagoslov zato sto im nedostaje vera. Ovakvi zamenjuju osecanja verom. Buduci da se ne zadovoljavaju jednostavnom verom, oni tonu u sve vecu dusevnu tamu. Takvi bi trebalo da odvrate svoje misli od sebe i da razmisljaju o milosti i dobroti Bozjoj, secajuci se Njegovih obecanja i verujuci jednostavno da ce On uciniti ono sto je obecao.

    Mi ne treba da se oslanjamo na svoju veru vec na Bozja obecanja. ... Katkada moze da se pojavi u nama duboko osecanje o nasoj nedostojnosti i da nas ono ispuni strahom. Ali to nije dokaz da je Bog promenio svoj odnos prema nama ili mi prema Bogu. Mi ne smemo pokusavati da u sebi probudimo neka jaka osecanja. Mozda danas ne osecamo onaj mir i radost koje smo juce osecali. Ali, mi treba da verom prihvatimo Hristovu ruku i da se uzdamo u Njega u danima mracnim kao i u svetlim." (EGV PM 110)

    "Mnogi cine ozbiljnu gresku u svom verskom iskustvu, jer obracaju paznju na svoja osecanja i po njima ocenjuju svoje napredovanje ili nazadovanje. Osecanja nisu sigurno merilo. Ne smemo da gledamo u sebe da bismo imali siguran dokaz da nas Bog prima. U sebi cemo naci samo ono sto nas obeshrabruje. Nasa je jedina nada da 'gledamo na Isusa, osnivaca i svrsitelja vere' (Jevrejima 12,2). Sve sto je u Njemu nadahnjuje nas nadom, verom i hrabroscu. On je nasa pravda, nasa uteha i radost. Oni koji u sebi traze utehu, umorice se i razocarati." (EGV 5T 199)

    "Mnogi su posrnuli i pali zbog pogresnih ucenja, koja su zastupali propovednici, govoreci o promeni prilikom obracenja. Neki su godinama zalosni jer ocekuju neki uverljiv dokaz da ih je Bog primio. U velikoj meri odvojili su se od sveta i nalaze zadovoljstvo u druzenju sa Bozjim narodom, a ipak se ne usudjuju da kazu da su Hristovi, jer se boje da se izjava da su Bozja deca ne nazove drskoscu. Oni sve vreme cekaju na tu cudnovatu promenu koja, navodno, dolazi s obracenjem. ... Ne uspevsi da shvate jednostavnost plana spasenja, izgubili su mnoge prednosti i blagoslove koje su mogli da ocekuju da su samo, u trenutku kad su se prvi put obratili Bogu, poverovali da ih On prima. ...Dokazi pravog delovanja milosti na srce nisu u osecanjima, vec u zivotu. 'Po rodovima njihovim', rekao je Isus, 'poznacete ih' (Matej 7,16). ..."Srecna osecanja ili nedostatak radosti se ne mogu smatrati dokazom da je neko posvecen ili neposvecen." (EGV Manuscript 55, 1910, SL 10)

    RAZNE VRSTE FANATIZMA IZ OSECANJA

    Religiju zasnovanu na osecanjima srecemo i u nehriscanstvu. Na primer, kod Sai Babe. Pogledajmo iskustvo novinara koji je doziveo "obracenje" tako sto je samo ugledao Sai Babu:

    "Sa mnom se u to vreme desavala cudna stvar; najednom sam se osecao apsurdno srecan, nesposoban da potisnem ludacki smeh dok sam istovremeno bio siguran da sam na ivici toga da neuracunljivo briznem u plac!"

    RAZLICITE FUNKCIJE

    Postoje razne vrste fanatizma iz osecanja. Ona se razlikuju po svojoj negativnoj funkciji (trazenje dokaza Bozjeg odobravanja u njima, zadovoljenje ceznji srca u njima, u sluzbi ugusivanja i potiskivanja neresenog problema krivice, iskrivljeno predstavljanje Bozjeg karaktera, osecanja kao pokretacka snaga za dobrotu, osecanja kao kriterijum istine, pseudopokajanje iz osecanja itd).

    RAZLICITE VRSTE

    Postoje razne vrste fanatizma iz osecanja i u zavisnosti od vrste osecanja koju pobudjuje demonski duh (senzacionalizam, ushicenje, zaljubljenost, idolopoklonstvo, idolatrija, sazaljenje, nesveta radost, osecanje bliskosti, srece, mira, "nirvane", moci, "poznanja dobra i zla" itd.).

    RAZLICITI INTENZITETI

    Razlike postoje i u intenzitetu osecanja (mir i ukocen pogled, smesak i pogled pun ljubavi, glasan smeh i nezadrziv plac, buncanje nerazumljivih reci i grcevi po telu, valjanje po podu sa drhtanjem i znojenjem tela /sto postoji u svesnosti Krisne kao pokazatelj ostvarenja viseg stupnja duhovnog razvoja/).

    Po ucenju sledbenika Krisne, jedan guru (duhovni ucitelj) je ostvario toliko visok stupanj duhovnog razvoja (ispustao je krike i valjao se po blatu) da je morao da moli Krisnu da ga spusti malo nize, da bi mogao normalno da razgovara sa ljudima.