ZBOG VERNOSTI BOGU I STRADANJA ZBOG PROKLETSTVA ZBOG GREHA "Jer je ovo ugodno pred Bogom ako Boga radi podnese ko zalosti stradajuci na pravdi. Jer kakva je hvala ako za krivicu muku trpite? Nego ako dobro cineci muke trpite, ovo je ugodno pred Bogom, jer ste na to i pozvani." (1.Petr.2,19-20) Po Svetom pismu stradanje moze da ima dva uzroka:
|
||||||||||||||
Verni Bozji ljudi za vreme svoga zivota nisu bili omiljeni zbog toga sto su predstavljali neprestani ukor za savest gresnika. Vecina od njih su zavrsili zivot tako sto su bili kamenovani ili na drugi nacin ubijani od svetine. Svetina koja im nije davala prava na zivot ni kao obicnim ljudima, ta ista svetina koja zivi isto toliko gresno kao i ranije, sada obozava njihov lik i stavlja ih na mesto Boga. Kako je moguc takav preokret? Zato sto je njihov posvecen zivot, koji je predstavljao ukor za grehe sveta, sada konacno uklonjen. Sada kada su mrtvi, kada su reci opomene i ukora nestale, svetina im rado upucuje molitve i trazi od njih savete. Ona stoji pred njihovim nemim slikama i uziva u tisini i miru svoje uljuljkane savesti. Pokusaj da se izbegne susret sa Bogom kroz Njegov karakter i samim tim neprijatno osvedocenje o sopstvenu gresnost i krivicu se ogleda i u klasicnoj funkciji svetaca - kojima se pridaje funkcija posrednika izmedju Boga i coveka. Sveto pismo kaze: "Jer je jedan Bog i jedan posrednik Boga i ljudi, covek Isus Hristos." (1.Timotiju 2,5) Medjutim, u tradicionalnom hriscanstvu postoji citava birokratizacija posrednistva izmedju Boga i coveka u kojoj posrednik nema funkciju da popuni razliku izmedju onoga sto gresnik jeste i sto bi trebalo da bude, vec ima funkciju da svest o toj razlici ugusi iskrivljujuci predstavu o onome sto bi gresnik po karakteru trebalo da postane. Katolicki autoriteti otvoreno tvrde: "Ako se bojis Oca, moli se Sinu. A ako se bojis da izadjes pred Sina, onda se moli Mariji, ona te sigurno nece odbiti!" Takvim sistemom se gresnik navodi da se posredno obrati Bogu na nacin kojim nece morati da se ponizi potpunim priznanjem svojih greha i svoje krivice. U takvoj sluzbi se pojavila i molitva svecima, taj, u hriscansku formu uvijen, nacin sluzenja laznim bogovima. Mozemo zamisliti koliko se u ljudskom umu izopacava predstava o Bogu i Njegovom karakteru, kada se objekat molitve trazi u jednom coveku! Nije nikakvo cudo sto se zivot takvih vernika po karakteru ne razlikuje od zivota prosecnog nevernika. Kada je apostol Jovan kleknuo pred bezgresnog andjela da mu se pokloni, bio je zbog toga ukoren recima: "Gle, nemoj, jer sam i ja sluga kao i ti i braca tvoja proroci i oni koji drze reci knjige ove. Bogu se pokloni." (Otkrivenje 22,9) Uostalom, zasto bi covek uopste imao potrebu da se moli mrtvom coveku kad ima zivoga Boga?! Pismo kaze: "Ne treba li narod da pita Boga svojega? Ili ce pitati mrtve mesto zivih? Zakon i svedocanstvo trazite. Ako li ko ne govori tako, njemu nema zore." (Isaija 8,19-20) Izlaziti pred coveka umesto pred Boga pokazuje nepoverenje u Bozju milost i otsustvo volje da se izabere Bog kroz Njegov karakter. Tako strah od susreta sa Bogom kroz Njegov karakter otkriva cesto nesvesnu ali voljnu zelju coveka da nastavi sa daljim gresenjem. Cak ni posrednistvo Isusa Hrista nije smelo da u ljudskoj duhovnosti dobije funkciju idolopoklonstva. Isus nije zeleo da ljude privuce k sebi pleneci ih svojom fizickom pojavom, svojim spoljnim izgledom, vec karakterom svoga zivota i nauke koju je propovedao. Zato Njegova pojava nije bila privlacna telesnom srcu: "Ne bi oblicja ni lepote u Njega i ne bese nista na ocima cega radi bismo ga pozeleli." (Isaija 53,2) One koji su sumnjali u Njegove reci, Isus nije pozvao da se zagledaju u Njegovo lice, vec da obrate paznju na Njegova dela: "Ako meni i ne verujete, delima mojim verujte." (Jovan 10,36) Bog kaze: "Branio je pravo siromaha i jadnika ... Zar ne znaci to Mene poznavati." (Jeremija 22,16) Osoba moze pleniti lepotom svoga fizickog izgleda, moze uspesno sarmirati druge ljude izazivajuci im plemenita osecanja, a da istovremeno ima veoma los karakter. Postoji jos jedan razlog zbog koga izgled ljubavi ili osecanje ljubavi ne moze predstavljati zadovoljavajuce otkrivenje Bozjeg karaktera Mi mozemo biti iskreno u pravu kada tvrdimo da je Bog ljubav ali da pri tome nesvesno mislimo na nesto sto nema nikakve veze sa stvarnim znacenjem karaktera ljubavi koji Bog zeli da nam otkrije. Zato sto se karakter Boga ne moze jasno i nedvosmisleno otkriti jednostavnim osmehom lica, coveku je dato razumno otkrivenje Njegovog postupanja, koje imamo u Njegovoj svetoj reci - Bibliji. Bez Biblije, mi smo skloni da projetkujemo Bogu sopstvene atribute. Smatramo da je Bog liberalan prema grehu a da je tiranin prema gresnicima, zato sto smo mi sami takvi, pa libralizam shvatamo kao temelj Bozje ljubavi prema gresniku, a surovost prema gresniku pridajemo Bogu kao temelj Njegove pravde. |