"Vlast pod kojom je Isus ziveo bila je iskvarena i surova; na svakom koraku culo se o zloupotrebama: otimacini, netrpeljivosti i tlaciteljskoj okrutnosti. Ipak, Spasitelj nije pokusavao da izvrsi nikakve drustvene reforme. On nije napadao nikakve nacionalne zloupotrebe, niti osudjivao neprijatelje naroda. Nije se mesao u vlast ili administraciju onih koji su bili na vlasti. Ne zato sto je bio ravnodusan prema ljudskim nevoljama nego zato sto se lek nije nalazio samo u ljudskim i spoljasnim merama. Da bi bilo delotvorno, lecenje mora da obuhvati svakog pojedinca i mora da obnovi srce." (EGV DA 509) Nas svet je pun nepravde. "A zli ljudi i varalice napredovace na gore, varajuci i varajuci se." (2.Timotiju 3,12-13) Bog dozvoljava da greh otkrije svoju prirodu u potpunosti, da bi u svoj dan mogao biti zauvek unisten, bez i jednog pitanja opravdanosti takvog cina. Prihvatiti svet kakav jeste znaci prihvatiti zlo kao njegov sastavni elemenat. Suocavanje sa zlom mnogima predstavlja iskusenje. Covek se oseca odgovornim da zauzme negativan stav prema zlu i grehu; bilo samo unutrasnjim stavom, bilo nekakvom akcijom. Medjutim, coveku je iskusenje da na zlo odgovori takodje zlom. Covek ne moze ostvariti visi duhovni sadrzaj od onoga kome posvecuje svoj um. Ako dozvolimo zlu da okupira nas um, bez obzira kako pozitivne namere imali, postacemo i sami zli. Stara ruska poslovica kaze: "Ko se sto godina bori protiv azdaje i sam postaje azdaja!" Zato danas srecemo mnogo vise osoba koje mrze nepravdu, nego onih koje vole pravdu. Srecemo mnogo onih koji jako vole covecanstvo, ali ne i coveka. Bez voljnih napora usmerenih ka poznanju Boga, lepote Njegovog karaktera, covek je prepusten fanaticnim motivima svoje gresne prirode. Neko je rekao: "Do poslednjeg coveka cemo se boriti da se ne izvrsi genocid nad nama!" Covek moze imati izrazenu revnost i iskrenu spremnost da zrtvuje i svoj zivot u borbi protiv zla. Medjutim, kada bi se takav covek nasao u atmosferi Neba, osecao bi se strancem. Atmosfera Neba ne bi nasla odjeka u njegovom srcu, mislima i pobudama. On bi bio "neskladna nota u harmoniji Neba". Isusov duh je drugaciji: "A ja vam kazem da se ne branite oda zla, nego ako te ko udari po desnome tvom obrazu, obrni mu i drugi, i ko hoce da se sudi s tobom i kosulju tvoju da uzme, podaj mu i haljinu. I ako te potera ko jedan sahat, idi s njime dva. ... Ljubite neprijatelje svoje, blagosiljajte one koji vas kunu, cinite dobro onima koji na vas mrze i molite se Bogu za one koji vas gone. Da budete sinovi Oca svojega koji je na nebesima; jer On zapoveda svome suncu, te obasjava i zle i dobre, i daje dazd pravednima i nepravednima. Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakvu platu imate? Ne cine li tako i neznabosci? Budite vi dakle savrseni, kao sto je savrsen Otac vas nebeski." (Matej 5,39-47) Jedna devojka se pripremila i krenula na rodjendan, kada ju je otac zaustavio na vratima viknuvsi: "Prvo operi sudove, pa onda idi na rodjendan!" Devojka je poslusala ocevu naredbu. Trudila se da pazljivo opere sudove, i da tom prilikom napravi sto manje buke. A onda je zacula glas svoga oca: "Tise! Ne cangrljaj toliko!" Jos tise je nastavila sa pranjem sudova. Kada je zavrsila sa pranjem, otac joj je bez ikakvog obrazlozenja zabranio da ode na rodjendan. Ona je bez i jedne reci komentara otisla u svoju sobu. Na kolenima se molila za svoga oca i kasnije otisla na spavanje. Ujutru, majka ju je probudila i rekla: "Zamisli sta se nocas dogodilo! Nocas, u oko pola dva sata, tvoj otac je ustao, seo za sto i poceo da place. Zao ga je sto je bio takav prema tebi!" Kada se toga dana popodne vratio sa posla, zamolio je kcerku da mu oprosti sto je bio tako grub prema njoj. Zatim su se zagrlili i poljubili. Da je prethodno vece ova hriscanka prebacila svom ocu na njegovom nepravednom postupanju, mogla je potaknuti opravdano osecanje njegove krivice, ali bi time upravo omela rad Svetoga Duha, i On ne bi kasnije mogao proizvesti pravo pokajanje pokrenuto ljubavlju. Pokajanje izazvano krivicom ili strahom od posledica greha nije pravo pokajanje. Ljubav se ne moze prinudom iznuditi. "Da bezumnika tucas u stupi tuckom s prekrupom, ne bi otislo od njega bezumlje njegovo." (Price 27,22) Samo ljubav moze da pobudi ljubav. Poniznost budi poniznost, a prastanje - prastanje. Samo ono srce koje je isceljeno od delovanja otrovnih izvora ovoga sveta, moze drugima otkriti ljubav.
"Cak ni Jovan, omiljeni ucenik, koji je najpotpunije odrazavao Spasiteljev
lik, nije po svojoj prirodi imao tu lepotu karaktera. On nije bio
samo nametljiv i zeljan casti, vec i zestok i kivan na one koji su ga
vredjali. Ali, kada se upoznao sa karakterom bozanskog Sina, postao
je svestan svojih nedostataka i to saznanje ucinilo ga je poniznim.
Snaga i strpljenje, sila i neznost, velicanstvo i krotost, koje je
svakodnevno gledao u zivotu Bozjeg Sina, ispunili su ga divljenjem i
ljubavlju. Iz dana u dan Hristos je sve vise privlacio njegovo srce,
sve dok na kraju nije izgubio sebe iz vida, ispunjen ljubavlju prema
svom Ucitelju. Njegov gnevljiv, castoljubiv temperament dosao je pod uticaj
Hristove sile koja preobrazava. Preporadjajuci uticaj Svetog Duha obnovio
je njegovo srce. Sila Hristove ljubavi preobrazila je njegov karakter." |