Svedoci smo ispunjenja reci Isusovog prorocanstva: Oni zivotni principi koji su ovaj svet doveli do ovde, odvesce ga jos dublje u propast, ne zato sto svet ne moze da se odrekne tih principa, vec zato sto to ne zeli. Vecini smetaju samo posledice greha, a ne i sam greh. Citava nauka, od medicine do politike, je u sluzbi trazenja odgovora na pitanje: "Kako uzivati sto vise u grehu, a osloboditi se posledica greha (osecanja krivice, bolesti, narusenog odnosa sa samim sobom i okolinom, itd)?" Sistem laznih religija pomaze coveku da izgradi osecanje sopstvene pravednosti kojom ce ugusiti osecanje krivice nastalo zbog njegove neizmirenosti sa Bogom. Takodje, lazna religija svojim zahtevima duhovno ne obavezuje tj. ona ne sme da ukori u gresne covekove pobude inace ne bi mogla da bude omiljena i opste prihvacena. Ona, zapravo, pomaze coveku da zivi gresno a da se oseca pravedno, za razliku od prave religije koja coveka osposobljava da zivi pravedno, a rasterecuje od potrebe da se oseca "pravednim" ("svetim"). Greh ljudskog srca se manifestuje i u narusavanju harmonije medjuljudskih odnosa, pa masa ima potrebu za spoljnim autoritetom kome daje pravo politicke moci, zauzvrat preuzete odgovornosti obezbedjivanja gradjanske sigurnosti. Sto su ljudi gresniji, to je njihova potreba za spoljnom intervencijom veca, pa vlast ima izgovora da bude totalitarnija. Postepenom eskalacijom zla i sam sistem se transformise, da bi ga na kraju nerad, korupcija i ostalo zlo potpuno iznutra razorili i ucinili neotpornim na skoro bilo kakav spoljasni stres. Isti stres koji je ranije bio povod za snazenje i izgradnju civilizacije, sada dobija destruktivnu ulogu, zato sto je sistem iznutra truo. Kao sto gresan svet ima potrebu za zastitom od sebe samog; za politickom sigurnoscu, tako on ima potrebu i za zastitom od sopstvene savesti. Zato mu je potrebna religija (ili bilo koja druga ideologija) kojom ce on opravdati svoje gresne postupke. Ona ima zadatak da nadomesti upotrebu zdravog razuma, koji je zrtvovan da bi obezbedio mir covekove savesti pred njegovim gresenjem, pa zato, ona usmerava coveka na autoritet institucije (crkve, partije, i sl.) koja na sebe preuzima odgovornost da misli umesto coveka. A kako tu odgovornost pomenuta institucija niti ima prava da sa pojedinca preuzme na sebe, niti uspeva da ispuni, ona ima potrebu da tu svoju neispunjenu odgovornost opravda izmisljanjem "neprijatelja" koji su krivi za sva njena neispunjena obecanja.
Kao sto na lokalnom planu ljudska slabost (gresnost i krivica) postaju snaga
drzave i fanaticne ideologije, tako i na globalnom planu slabost covecanstva
postaje snaga Novog svetskog poretka (simbioze drzavne vlasti i sistema pseudoreligije).
Svet ima potrebu za mirom, a ostvarenje mira mnogi vide u izgradnji jedinstvenog religioznog i politickog sistema. Jedinstvena religija treba da ukloni povode koji predstavljaju stalno iskusenje za medjusobno neslaganje i sukobljavanje, dok nova svetska vlada treba da obuzda i sankcionise sve koji predstavljaju pretnju novom svetskom miru i poretku na zemlji. Naravno da su takva resenja samo politicka (simptomatska), a ne i duhovna (uzrocna). Mi treba da budemo u ljubavi i jedinstvu. Medjutim, mi cemo se ujediniti ako se volimo, a ne zato da bismo mogli da se volimo. Uklanjajuci religiozne, nacionalne, klasne i druge razlike izmedju ljudi mi ne uklanjamo uzrok greha, vec samo povod za njegovu manifestaciju. Setimo se raspada Vavilonske kule (1.Mojsijeva 11.gl.). Bog je dopustio da razlika izmedju jezika postane test ispravnosti motiva kojima su ljudi pokrenuti. Svet i danas zida Vavilonsku kulu, ali ne u visinu, vec po povrsini Zemlje. I danas su razlike izmedju ljudi test kojim se kusa duhovno stanje covecanstva. Nikakvim administrativnim merama se ne moze promeniti ljudsko srce i u njega usaditi ljubav. Samo ljubav moze da pobudi ljubav! Samo Bog moze da promeni okorelo ljudsko srce, ukoliko to ono svojom voljom dragovoljno izabere. Ali covek najcesce nije svestan duhovne pozadine svog problema.
On se kaje za simptome svoga stanja greha, umesto za sam
greh, koji u njegovom srcu ostaje kao uzrok njegovog daljeg gresenja. Jedino
kroz Bozji moralni zakon (2.Mojsijeva 20;
Matej 5) covek moze postati svestan
da je greh sam po sebi los a ne samo zbog svojih negativnih manifestacija
na nivou osecanja i ponasanja. Bez zakona covek moze
biti svestan samo svojih "simptomatskih" tj. svojih sebicnih i samopravednih
potreba, dok kroz zakon covek postaje svestan svojih
duhovnih potreba. Kada postanemo svesni potrebe za oslobodjenjem
od sile greha i oprostenjem krivice, tada cemo u Bogu prepoznati Spasitelja
koji nam, kroz zasluge svoje zrtve pomirenja, pruza dar svoje pravednosti
(oslobodjenje od sile greha i oprostenje krivice):
"Ja cu vas ocistiti od svih necistota
vasih i od svih gadnih bogova vasih. I dacu vam novo srce, i nov cu duh
metnuti u vas, i izvadicu kameno srce iz tela vasega, i dacu vam srce mesno.
I duh svoj metnucu u vas, i ucinicu da hodite po mojim uredbama i zakone
moje da drzite i izvrsujete. "(Jezekilj 36,25-27)
"U ono vreme ne bese cara u Izrailju."
(Sudije 21,25) Nije bila Bozja volja da Njegov
narod ima zemaljskog cara (1.Samuilo 8,6-7), pa opet,
"svaki bese na ocima kao carski sin"(Sudije
8,18). Izrailja nije cuvao u blagostanju gradjanski zakon
zemaljskog cara, vec moralni zakon koji je Nebeski Car upisao u srca svoje
dece. Teokratskom Izrailju bilo je neophodno saznanje da duhovno i materijalno
blagostanje naroda ne zavisi od njihovog religioznog ili nacionalnog pripadnistva,
vec od licnog odnosa sa Bogom svakog pojedinca:
"Ne uzdajte se u lazne reci govoreci:
Crkva Gospodnja, Crkva Gospodnja, Crkva Gospodnja ovo je. Nego doista popravite
svoje puteve i dela svoja, i sudite pravo izmedju coveka i bliznjega svojega."
(Jeremija 7,4-5)
Dakle, pravo jedinstvo covecanstva
se zasniva na sustinskim moralnim (duhovnim) vrednostima; ljubavi, dobroti
i pravdi, a ne na vrednostima odredjene religiozne, nacionalne ili nadnacionalne
pripadnosti.
Za razliku od jedinstva zasnovanog na karakteru prave
ljubavi, koja je definisana Bozjim zakonom (Rimljanima 13,10),
jedinstvo zasnovano na tradiciji je omiljeno jer nikoga moralno ne obavezuje.
Ono ne zahteva reformu srca i odricanje od greha, ali zato funkcionise
samo u masti povrsnih idealista. Kada treba da izdrzi probu zivotnih iskusenja,
ono dozivljava svoj pad, a u iskusenjima nalazi izgovor za svoj neuspeh.
Da li Biblija igde priznaje pojam nesavladivih zivotnih
iskusenja, iskusenja u kojima covek ima izgovor za neuspeh?! Upravo
ce teska zivotna iskusenja iskusati i pokazati nas stvarni odnos sa Bogom
i nas karakter (Matej 7,22-27).
Setimo se iskustva mlade hriscanske crkve. Njeni vernici
su bili progonjeni, klevetani, muceni i ubijani, pa im to nije smetalo
da Evandjeljem preplave tadasnje najvece svetsko carstvo. Njihova nepokolebljivost,
neustrasivost, pozrtvovanje i vernost, upravo su bili svedocanstvo celome
svetu da je Bog sa njima. To je argumenat prave crkve koji niko ne moze
da ospori.
Cesto cujemo kako hriscanski svet opravdava svoje nehriscanstvo
nekakvim losim drustvenim sistemom. Medjutim, sistem moze biti samo onoliko
los koliko je dozvolio ljudima da izraze svoju stvarnu prirodu; da otkriju
svoj pravi karakter. On ne moze biti gori od ljudi koji ga sacinjavaju.
Zar je dotle doslo da karakter i snaga jednog hriscanina
zavise od kvaliteta pravnog sistema u kome se on nalazi? Ne bi li trebalo
obrnuto?! Samo onaj ko argumente svoje duhovnosti zasniva na politickim
sredstvima, on mora njima i da ih brani, dok onaj ko se uzda u Boga, zna
da je Njegova rec "jaka i ostrija od svakoga maca,
ostra s obe strane," (Jevr.4,12).
Pravu crkvu, koja je sazidana na Hristu i Njegovoj reci, ni "vrata paklena
nece nadvladati,"(Matej 16,18).
Sedamnaesta glava biblijske knjige Otkrivenja govori o velikoj bludnici koja sprovodi blud sa carevima zemaljskim. U biblijskoj simbolici zena predstavlja crkvu; nevesta - pravu Bozju crkvu, dok bludnica predstavlja otpalu crkvu. Za bludnicu Bozja rec kaze da je "na celu njenu napisano ime: Tajna, Vavilon veliki, mati kurvama i mrzostima zemaljskima."(Otkrivenje 17,5) "Vavilon veliki" je "mati kurvama" tj. od nje su nastale procesom reformacije razne verske zajednice, koje su ubrzo otpale kao i njihova mati.
"Pade, pade Vavilon veliki, i posta
stan djavolima, i tamnica svakome duhu necistome, i tamnica sviju ptica
necistih i mrskih, jer otrovnim vinom kurvarstva svojega napoji sve narode.
I carevi zemaljski s njom se kurvase, i trgovci zemaljski obogatise se
od bogatstva slasti njezine. I cuh glas drugi s neba koji govori: Izidjite
iz nje, narode moj, da se ne pomesate u grehe njezine, i da vam ne naude
zla njezina. Jer gresi njezini doprese do neba, i Bog se opomenu nepravde
njezine."(Otkrivenje 18,2-5)
Blud velike bludnice ili Vavilona sa carevima zemaljskim
predstavlja odnos otpale crkve sa drzavom. Kako i
zasto nastaje simbioza crkve sa drzavom? Kada, zbog svog duhovnog
otpadnistva, crkva izgubi duhovnu moc, ona ima potrebu da je nadomesti
politickom moci nad svojim podanicima, te je sklona da trazi potporu u
drzavnoj moci, a takodje, i drzava da bi imala uticaja na narod, sklona
je da trazi pokroviteljstvo crkve.
"Kada se crkva u pocetku pokvarila
zastranivsi od jednostavnosti evandjelja i prihvativsi neznabozacke obicaje
i obrede, ona je izgubila Bozjeg Duha i Njegovu silu. Da bi mogla vladati
nad savescu ljudi trazila je potporu drzavne vlasti. Rezultat toga bio
je papstvo - pojavila se crkva koja je vladala nad drzavom i upotrebljavala
je za postizanje svojih ciljeva, narocito za kaznjavanje 'jeresi'." (EGV
VB 361 1888.god.)
"Posto ispravnost svojih shvatanja
ne mogu da potkrepe racionalnim argumentima, niti svojim zivotnim primerom,
oni koriste druge metode da bi dokazali da su u pravu. ... Kada iza neke
verske organizacije stoje politicki ciljevi, onda je i njen cilj da sebi
obezbedi sto veci broj sledbenika, bez obzira na njihovo moralno i duhovno
stanje. Takvo ucenje mora do te mere biti povrsno da ne ukori ni jedan
greh svojih pristalica. Naravno da je ono tada toliko slabo da ga je dovoljno
izloziti i najblazem preispitivanju da bi izgubilo svoju snagu."
"Da bi tako povrsna religija mogla
da bude omasovljena, ona mora biti netolerantna prema drugacijim shvatanjima
a tolerantna prema gresima svojih nosilaca. Ona mora svoju silu da zasniva
na politickoj moci, jer moc i silu istine ona ne poseduje."
(MB ZMVZ str. 50,79. 1992, 1996.)
Prava Hristova crkva se nece baviti politikom zato sto
Hristovo Carstvo nije od ovoga sveta. Bog dozvoljava da zlo na Zemlji napreduje
upravo zato da bi jednom zauvek pred celim svemirom kao princip bilo raskrinkano
i Hristovim drugim dolaskom konacno ukinuto.
Bozja rec opisuje veliku bludnicu kako "sedi
na zveri crvenoj koja bese puna imena hulnih i imase sedam glava i deset
rogova". (Otkrivenje 17,3)
Na osnovu 13. glave Otkrivenja, vidimo da ce "druga
zver" (ciji opis odgovara danasnjoj Americi), svojom ekonomskom
i vojnom moci podupreti religioznu silu "prve zveri"
(papstva), i tako formirati religiozno-politicku silu "ikonu
zverinu". Diktatura Novog svetskog poretka ce biti savremena varijanta
srednjovekovne vlasti "prve zveri". (Papstvo
je samo jedna glava sedmoglave zveri koja daje duh ikoni zverinoj.)
"I poklonise se zveri govoreci:
Ko je kao zver? I ko moze ratovati s njom? I dano joj bi da se bije sa
svetima, i da ih pobedi; i dana joj bi oblast nad svakim kolenom i narodom
i jezikom i plemenom. ...
I videh drugu zver gde izlazi iz
zemlje, i imase dva roga kao u jagnjeta; i govorase kao azdaha. I svu vlast
prve zveri cinjase pred njom; i ucini da zemlja i koji zive na njoj poklone
se prvoj zveri kojoj se isceli rana smrtna. I ucini cudesa velika, i ucini
da i oganj silazi s neba na zemlju pred ljudima. I vara one koji zive na
zemlji znacima, koji joj bise dani da cine pred zveri, govoreci onima sto
zive na zemlji da nacine ikonu zveri koja imase ranu smrtnu i osta ziva.
I bi joj dano da dade duh ikoni zverinoj, da progovori ikona zverina, i
da ucine da se pobiju koji se god ne poklone ikoni zverinoj. I ucini sve,
male i velike, bogate i siromasne, slobodne i robove, te im dade zig na
desnoj ruci njihovoj ili na celima njihovima, da niko ne moze ni kupiti
ni prodati, osim ko ima zig, ili ime zveri, ili broj imena njezina."
(Otkrivenje 13,4.7.11-17)
Kao sto vidimo, principi novog svetskog poretka ce doci
u sukob sa principima slobode savesti. Svako ce biti iskusan da li ce se
vecma pokoravati Bogu ili coveku.
Kroz citavu istoriju sukoba izmedju Hrista i sotone mi vidimo pokusaje snaga zla da primoraju verne da prekrse bar jednu od prve cetiri zapovesti, da bi tako otvoreno pohulili protiv Bozjeg vrhovnog autoriteta. Da bi uspele u svojim namerama, snage zla su vrsile pritisak na zemaljske vladare da donesu takve zakone koji ce biti u sukobu sa Bozjim zapovestima. Da bi unistili vernog proroka Danila, staresine i knezovi su uticali na Vavilonskog cara da izda naredbu da se svako ko bi upravio molitve nekom drugom osim caru, baci u lavovsku jamu. U vreme cara Asvira i carice Jestire, protivnik Jevreja Aman je uticao na cara da donese dekret o istrebljenju Jevreja: "I Aman rece caru: Ima narod rasejan i rasut po narodima po svim zemljama carstva tvojega, kojega su zakoni drukciji od zakona svih naroda, i ne izvrsuju zakona carevih, pa nije probitacno caru da ih ostavi." (Jestira 3,8) U vreme rimskog carstva i kasnije inkvizicije, mnogi hriscani su zivotom platili poslusnost Prvoj i Drugoj zapovesti Dekaloga, jer su odbili da prinesu kad rimskom bogu, ili da se poklone slici "onoga sto je gore na nebu"(2.Mojsijeva 20,4-5). Snage zla nikada nisu primoravale verne da prekrse neku Bozju zapovest, a da im nisu pruzale surogat za tu zapovest. Tako je covek uvek mogao da se opravda pred svojom savescu kako je on zapravo protivnik bezakonja i da je pobozan. Razliku izmedju Bozjih i ljudskih zapovesti mogao bi da smatra formalnom i beznacajnom.
Bozja rec nam otkriva da ce i poslednji sukob izmedju
dobra i zla teci izmedju Bozjih zapovesti i ljudskih naredbi. Dok ce sa
jedne strane biti "trpljenje svetih koji drze zapovesti
Bozje i veru Isusovu"(Otkrivenje 14,12), sa
druge strane ce biti poklonici sile, za koju Bozja rec kaze: "I
pomisljace da promeni blagdane i zakon."(Danilo 7,25)
Ako zelimo da saznamo koja religiozna sila je pokusala
da promeni Bozji zakon, uporedimo sadrzaj Bozjih zapovesti u katolickom
katehizisu (verskom prirucniku), sa Bozjim zapovestima u Bibliji (2.Mojsijeva
20.glava). Primeticemo da nedostaje
Druga zapovest, dok je Deseta podeljena na dva
dela, a Cetvrta izmenjena (umesto sedmog dana -
subote, katolicka crkva naziva Danom Gospodnjim prvi dan sedmice - nedelju).
U Bibliji se nedelja nigde ne naziva Danom Gospodnjim, vec jednostavno
i skromno "prvi dan sedmice". Sedmi dan sedmice
se u Bibliji naziva subotom, ili Danom Gospodnjim
"Subota, najslavniji dan zakona,
zamenjena je nedeljom. Ova promena nije uvedena na osnovu Isusovog ucenja,
jer je On kazao da nije dosao da ukine zakon, nego da ga ispuni. Ta je
promena izvrsena vlascu crkve."(Katolicki nadbiskup Gaspar
D.F Koncil u Trentu, 18.1.1582.godine)
Verovatno smo iznenadjeni drskoscu crkve koja se uzdigla
iznad Bozjeg autoriteta. Sveto Pismo nas izvestava da nece doci Isus "dok
ne dodje najpre otpad, i ne pokaze se covek bezakonja, sin pogibli, koji
se protivi i podize vise svega sto se zove Bog ili se postuje, tako da
ce on sesti u crkvi Bozjoj kao Bog pokazujuci sebe da je Bog". Apostol
Pavle nastavlja "jer se vec radi tajna bezakonja,
samo dok se ukloni onaj koji sad zadrzava. Pa ce se onda javiti bezakonik,
kojega ce Gospod Isus ubiti duhom usta svojih, i iskoreniti svetloscu dolaska
svojega, ..."(2.Solunjanima 2,3-12)
Ako pogledamo znacenje titula koje papstvo sebi pridaje,
bice nam jasno da ono sebi pridaje atribute koji mogu pripadati samo Isusu:
LATINVS REX SACERDOS (LATINSKI CAR I PRVOSVESTENIK)
DVX CLERIS (VRHOVNI SVESTENIK)
Ako iz bilo koje od ovih navedenih titula saberemo rimska
slova kao rimske brojeve dobicemo 666. Bozja rec kaze: "Ovde
je mudrost. Ko ima um neka izracuna broj zveri: jer je broj covekov i broj
njezin sest stotina i sezdeset i sest."(Otkrivenje 13,18)
"On ce huliti na Svevisnjega, zatirati
svece Svevisnjeg; pomisljat ce da promeni blagdane i zakon."
(Danilo 7,25)
Da bi zadobila odobravanje ljudi crkva je svetost biblijske
subote prepisala paganskom prazniku danu sunca (Dies Solis) koji pada u
nedelju.
Postujuci nedelju mi postujemo autoritet
onoga ko je taj dan proglasio blagoslovenim i posvecenim; autoritet coveka
(pape), a ne Boga. Moramo imati na umu da nije covek dao zapovesti Bogu,
vec Bog coveku, i zato se one zovu Bozje zapovesti, a ne covekove (papine)
zapovesti!
Papski autoritet je legalizovao promenu Cetvrte zapovesti
sa subote na nedelju, pre rascepa crkve na Istocnu i Zapadnu, i pre pojave
protestantizma. Zato je svetkovanje nedelje danas rasireno u celom hriscanskom
svetu. Jedino se u doktrini Istocne crkve zadrzalo svetkovanje subote pored
nedelje (u ucenju ranih crkvenih otaca), ali je
i ono u praksi zanemareno i zaboravljeno.
Pored pitanja filiokve, celibata, i (ne)jedenja krvi,
jedan od povoda za rascep izmedju Istocne i Zapadne crkve, bio i subotni
post:
"Ipak, vi Grci, ako ne judaizirate,
kazite nam zasto imate nesto zajednicko sa Jevrejima u slicnom svetkovanju
subote. Oni svakako svetkuju subotu i vi je svetkujete. ... Zbog toga,
zato sto vi svetkujete subotu sa Jevrejima i sa nama dan Gospodnji nedelju,
vi izgleda da takvim svetkovanjem imitirate sektu nazarecana, koji na ovaj
nacin prihvataju hriscanstvo, ali ne mogu ostaviti judeizam." (Kardinal
Humbert "Protiv neverstva Grka" 1054.godine)
"Jer nama je zapovedjeno da svetkujemo
subotu isto i kao dan Gospodnji nedelju, i da ne radimo nikakav posao na
taj dan."(Iz pisma patrijarha Istocne crkve Mihaila Kerularijusa
crkvi u Antiohiji, kojim objasnjava uzroke rascepa.)
Pokusaj mnogih hriscana da svoj pocinak u nedelju opravdaju
pozivanjem na Hristovo vaskrsenje u taj dan, nije adekvatan, zato sto nema
nikakve veze sa sadrzajem i smislom Cetvrte zapovesti (Vidi 2.Mojsijeva
20,8-11). U nedelju Isus nije pocinuo, vec upravo ustao iz
groba, pa nije adekvatno u dan vaskrsenja praviti pocinak o kome govori
Cetvrta Bozja zapovest. Subotna zapovest je moralna (jedna od deset zapovesti),
a nedelja je ceremonijalna zapovest jer ukazuje na plan spasenja (na vaskrsenje),
pa je nemoguce krsenje jedne moralne zapovesti nadoknaditi drzanjem neke
druge, posebno ne drzanjem ceremonijalne zapovesti. Svetkovanje nedelje
nema nikakve veze ni sa autoritetom Biblije. Ono se u njoj nigde ne spominje.
Apostol Pavle kaze: "Ali ako i mi, ili andjeo s neba
javi vam jevandjelje drukcije nego sto vam javismo, proklet da bude."
Znajuci da ce Njegov autoritet biti zanemaren, Isus nam
je u 14. glavi Otkrivenja uputio posebnu poruku za ovo vreme:
"Bojte se Boga i podajte mu slavu,
jer dodje cas suda njegova; i poklonite se onome koji
je stvorio nebo i zemlju i more i izvore vodene."(Otkrivenje
14,7)
Jedini nacin da odgovorimo na ovaj poziv, da se poklonimo
Bogu kao Stvoritelju neba i zemlje, nalazimo u sadrzaju Cetvrte Bozje zapovesti.
Kada Gospod otkriva razloge zasto da sedmi dan posvetimo Njemu, tada kaze:
"Jer je za sest dana stvorio Gospod nebo i zemlju,
more i sto je god u njima; a u sedmi dan pocinu. Zato je blagoslovio Gospod
dan od odmora i posvetio ga."(2.Mojsijeva 20,8-11)
"Ako imate ljubav k meni, zapovesti moje drzite."
(Jovan 14,15) Subotna zapovest je idealan probni
kamen vere, jer ce je drzati samo onaj ko ima ljubavi prema Bogu. Posto
je moze drzati svetom samo onaj ko je i sam svet, ona je i sama znak (ili
pecat) posvecenja: "I subote moje dadoh im da su
znak izmedju mene i njih da sam ja Gospod koji ih posvecujem."(Jezekilj
20,12)
Dok ce one koji odgovore na Bozji poziv odlikovati "pecat
Bozji na celima njihovim."(Otkrivenje 7,3),
dotle ce ostale odlikovati zig na desnoj ruci ili
na celu(Otkrivenje 13,16).
"Ne idite po uredbama otaca svojih
i ne drzite njihovih zakona, ... Ja sam Gospod Bog vas, po mojim uredbama
hodite, i moje zakone drzite i izvrsujte; I subote moje svetkujte da su
znak izmedju mene i vas, da znate da sam ja Gospod Bog vas. Ali ... subote
moje oskvrnise; zato rekoh da cu izliti jarost svoju na njih i navrsiti
gnev svoj na njima."(Jezekilj 20.18-21)
Najstrasnija opomena ikada izrecena coveku nalazi se u
Bibliji i upucena je coveku danasnjeg vremena:
"Ko se god pokloni zveri i ikoni
njezinoj, i primi zig na celo svoje ili na ruku svoju, i on ce piti od
vina gneva Bozjega..."(Otkrivenje 14,9)
Svi ce biti iskusavani da se poklone ikoni zverinoj, bilo
zbog svojih zemaljskih interesa ("zig na desnoj ruci"),
bilo zbog obmane ("zig na celu"). "Ali,
koji pretrpi do kraja blago njemu."(Matej 24,13)
Kao sto je otpali izrailjski car Ahav optuzio proroka
Iliju "Jesi li ti onaj sto nesrecu donosis na Izrailja?"
(1.Carevima 18,17), tako ce otpali hriscanski i nehriscanski
svet optuziti one koji su zaista verni Bogu da su uzroci prokletstva koje
snalazi zemlju. U tome ce im pomoci spiritisticka orudja; izjave laznih
proroka i laznih hristosa, "duhova" umrlih svetih ("sveci" i "gospe"),
astrologija, poruke iz "letecih tanjira", itd.
Bahajsko prorocanstvo, na primer, tvrdi da ce za izlivanje
zala na Zemlju biti kriva manjina opterecena religioznim predrasudama zbog
kojih ne zeli da prihvati principe Novog svetskog poretka. Prorok Bahaulah,
izmedju ostalog, tvrdi:
"Haos ce nastupiti zbog prevelike
slobode medju narodima, koji pak jos nisu pripremni, i kao posledica bice
potreban privremeni povratak ka diktatorskoj vladi, u interesu samog naroda,
da bi se izbegao nered i haos."(Bah. i N. Doba, 73)
Ukazanje "Gospe" koju je imala Leone van den Dyck iz Belgije,
kaze:
"Bozje kazne dolaze zbog greha covecanstva,
zbog Dana Gospodnjeg (krsenja nedelje), zbog zloupotreba u braku, zbog
necistih greha,"(M.Glavurtic "V.Znak-2" str. 214)
Apostol Jovan opisuje otpalu crkvu kako putem sotonske
sile podbunjuje zemaljske vladare protiv Bozjeg vernog naroda: "I
videh iz usta azdajinih, i iz usta zverinih, i iz usta laznoga proroka,
gde izidjose tri necista duha, kao zabe. Jer su ovo duhovi djavolski koji
cine cudesa, i izlaze k carevima svega vasionoga sveta da ih skupe na boj
za onaj veliki dan Boga svedrzitelja."(Otkrivenje 16,13-14)
Isus kaze:
Prvosvestenik otpale crkve Kajafa izjavio je za Hrista da je "bolje da jedan covek umre za narod, negoli da narod sav propadne". (Jovan 11,50) Kako jevrejska crkva nije imala vlasti da sama Isusa posalje u smrt, ona se obratila za pomoc rimskoj drzavnoj vlasti. Da bi utvrdila svoj uticaj nad porobljenim Izrailjem, rimska vlast je udovoljila zahtevima sinedriona. Istorija ce se ponoviti. Pod uticajem otpale crkve i njenih spiritistickih orudja, vrhovna svetska vlada ce izglasati da je bolje da jedan narod na zemlji propadne, nego da citav svet zbog njega strada. Dekret, slican onome koji je izdao car Asvir, obici ce svet, ali ce se Bog umesati u poslednji cas i izbaviti svoj narod:
Posto sam upitao savetnike kako
bi se to moglo ostvariti, Aman je ukazao na to da se medju ostale narode
sveta zavukao jedan neprijateljski narod, svojim zakonima sa svima sukobljen,
narod koji vecno prezire careve odluke tako te se ne moze ucvrstiti zajednicko
carstvo kojim inace besprekorno upravljamo.
Ustanovili smo dakle da je samo
taj narod neprekidno u sukobu sa svim ljudima, da se istice nacinom zivota
sto odstupa od zakona, da zbog neslaganja sa nasim idejama cini najgora
nedela tako da se carstvo ne moze ucvrstiti. Zato naredjujemo da se zajedno
sa zenama i decom, neprijateljskim macevima bez ikakvog sazaljenja i milosti
potpuno iskorene. Tako ce se, ...ubuduce za sva vremena nasi poslovi moci
odvijati postojano i nesmetano."(Septuaginta - Jestira 3.)
"Jer kada govore: MIR JE I SIGURNOST,
tada ce naici na njih iznenadna pogibija, kao bol na trudnu zenu, i nece
izbeci."(1.Solunjanima 5,3)
"Da se ne plasi srce vase, verujte
Boga, i mene verujte. Mnogi su stanovi u kuci oca mojega. A da nije tako
kazao bih vam. Idem da vam pripravim mesto. I kad otidem i pripravim vam
mesto, opet cu doci, i uzecu vas k sebi da i vi budete gde sam ja."
(Jovan 14,1-3)
"I vise nece biti nikakve prokletinje
i prestol Bozji i Jagnjetov bice u njemu, ... i gledace lice Njegovo, i
ime Njegovo bice na celima njihovim, i noci tamo nece biti ... jer ce ih
obasjavati Gospod Bog.
Evo cu doci skoro: blago onome koji
drzi reci prorostva knjige ove."(Otkrivenje 22,3-5.7)
|