POTREBA ZA IRACIONALNIM AUTORITETOM "ISTINE"
Mnogi se boje da misle, jer bi time bili u opasnosti da raskrinkaju svoje (iracionalne) izgovore za greh. Zato su svoje poverenje poklonili nekom drugom (crkvi ili grupi kojoj pripadaju, svesteniku ...) ili necem drugom (astrologiji, radiesteziji ...) koji ce da misle i odlucuju umesto njih.
Kada dodju u kontakt sa duhovnom literaturom mnogi odmah zele da saznaju ko je njen autor. Osecaju se nesigurnim kada treba da misle, pa se zato "hvataju" za iracionalne autoritete "istine". Istinitost duhovne literature prosudjuju na osnovu onoga ko ju je napisao, umesto na osnovu onoga sta je u njoj napisano. Lakse im je da budu zavedeni nego da misle.
Kada ih upitamo na osnovu cega su sigurni u bezuslovnu ispravnost svojih autoriteta "istine", mnogi se pozivaju na Sveto pismo. Kada ih zamolimo da svoje stavove potkrepe Svetim pismom, oni se pozivaju na svoje autoritete i njihovo tumacenje Bozje reci. Oni podrazumevaju ispravnost tumacenja Svetog pisma od strane svojih autoriteta, te tako pokazuju da ne veruju u sam autoritet Pisma vec u autoritet njegovog tumaca.
Bog nas poziva da autoritet Svetog pisma stavimo iznad svakog drugog, pa i crkvenog autoriteta. Pogledajmo sta kaze apostol Pavle:
"Ali, ako i mi, ili andjeo s neba vam javi Jevandjelje drukcije nego sto vam javismo, proklet da bude." (Galatima 1,8)
Jedini nacin da saznamo da li crkveni autoritet govori u skladu sa Evandjeljem ili ne, nije da njega samog to pitamo, jer autoriteti svih hriscanskih crkava ce tvrditi da propovedaju onu jedinu pravu i neiskrivljenu nauku Evandjelja. Jedino sto nam preostaje je da to sami sa Bogom proverimo.
Zapazimo da apostol Pavle ne kaze "ako li vam lazni apostoli, ili demon javi Jevandjelje drukcije nego sto vam javismo, proklet da bude", nego "ako i mi" (apostoli prave Bozje crkve) "ili andjeo s neba vam javi Jevandjelje drukcije nego sto vam javismo, proklet da bude."
Dakle, samom coveku je povereno da proveri da li apostoli, koji predstavljaju autoritet crkve, "ili andjeo s neba" govore u skladu sa biblijskim Evandjeljem ili ne.
"Ovi pak bijahu plemenitiji od onih sto zive u Solunu; oni primise rec sa svim srcem, i svaki dan istrazivahu po Pismu da li je to tako" (Dela 17,11)
Ova pohvala plemenitosti takodje pokazuje da duhovni autoritet treba da tumacimo Pismom, a ne Pismo duhovnim autoritetom.
Mozemo li zamisliti nekog vladiku ili biskupa kako naziva plemenitim one vernike "koji svaki dan istrazivahu po Pismu da li je to tako" sto im on propoveda? Tesko! Vernici vecine hriscanskih crkava se stide da misle i da proveravaju Biblijom ono sto cuju sa svojih propovedaonica. Sto je teorija u koju veruju besmislenija, to se smatra vecim huljenjem ne podrazumevati njenu ispravnost. Kao potvrdu svoje slepe pokornosti zemaljskim autoritetima oni zrtvuju zdrav razum na oltaru ljudske gluposti.
Bog je tako stvorio coveka da istinu moze da razume - ako hoce. Istini nisu potrebni neki drugi autoriteti da bi je potkrepili. Ona je odraz Bozjeg karaktera i sama je sebi dovoljan argumenat.
Mi ne smemo biti oholi i odbijati da prihvatimo savete drugih, ukoliko su oni sami po sebi razumljivi, ali nikako ne smemo dozvoliti da drugi umesto nas misle i postanu posrednici izmedju nas i Boga. "Jer je jedan Bog i posrednik izmedju Boga i ljudi, covek Isus Hristos." (1.Timotiju 2,5) Zapazimo da apostol Pavle ne tvrdi da je posrednik izmedju Boga i coveka - ni on sam kao apostol, ni neki drugi svestenik, niti crkva, ni "verni i razboriti rob", ni papa, ni bilo ko drugi nego - Isus Hristos.
Na osnovu poznanja autoriteta izgradjujemo pozitivno ili negativno poverenje u autoritet. Neki pokusavaju obrnuto. Krecu od svog poverenja u izabrani duhovni autoritet i onda sebe uveravaju da taj autoritet ispunjava ili ne ispunjava uslove svog poverenja.
Da bi nas sacuvao od kobnog oslanjanja na druge Isus nam je uputio reci:
"A vi se ne zovite ravi; jer je u vas jedan ravi Hristos, a vi ste svi braca. I ocem ne zovite nikoga na zemlji; jer je u vas jedan otac koji je na nebesima. Niti se zovite ucitelji; jer je u vas jedan ucitelj Hristos. A najveci izmedju vas da vam bude sluga..." (Matej 23,8-11)
Niko nema prava da se stavlja na mesto tudje savesti i da umesto drugoga prosudjuje i odlucuje sta je pravo. Ako je savest izopacena coveku je dat razum i ako on to hoce, on moze i sam da razume sta je pravo i da izgradi svoju savest. Ako pak na dato razumsko osvedocenje covek nece istinu da razume, to je njegovo pravo, koje mu je Bog darovao. Covek ima slobodnu volju da sam izabere na ciju ce stranu stati u ovom velikom sukobu izmedju dobra i zla.
Setimo se da je sam Bog posadio drvo poznanja dobra i zla u edemski vrt i tako sam pokazao da postuje covekovu slobodu izbora i covekovo pravo da gresi.
BIBLIJA U FUNKCIJI LAZNOG AUTORITETA ISTINE
Nekada se desava da covek u Bibliji trazi sistem kojim ce da nadomesti upotrebu razuma, sistem pravila ponasanja cijim pridrzavanjem ce sa sebe skinuti odgovornost da razmislja o tome sta je zaista dobro a sta zaista lose.
Biblija ima svrhu da coveku pomogne da razume istinu, a ne da nadomesti njegovu licnu upotrebu razuma i licnu odgovornost u razumevanju istine. Ukoliko on ipak proba da je zloupotrebi, trazeci u njoj sistem pravila i ponasanja cijim ce pridrzavanjem zadobiti spasenje, tada nece uspeti da ostvari sklad sa njenom naukom. Kako biblijsko otkrivenje zahteva reformu unutrasnje motivacije, a ne zadovoljava se nekakvim formalnim obrascem ponasanja, takav pokusaj tumacenja Biblije dovesce njenog tumaca u situaciju da drzanjem jednog "pravila" dolazi u sukob sa drugim "pravilom".
Na primer, u svojoj besedi na Gori Blagoslova Isus prvo kaze: "Tako da se svetli vase videlo pred ljudima, da vide vasa dobra dela, i slave Oca vasega koji je na nebesima." (Matej 5,16), a zatim: "Pazite da pravdu svoju ne cinite pred ljudima da vas oni vide; inace plate nemate od Oca svojega koji je na nebesima." (Matej 6,1)
Isus nas prvo poziva da cinimo dobra dela tako da ih ljudi vide, a zatim da pazimo da ih ljudi ne vide. Nije li to protivrecno? Nije, ako hocemo da razumemo smisao poruke!
Da je Isus rekao samo "Da se svetli vase videlo pred ljudima, da vide vasa dobra dela" mnogi bi se zadovoljili svojom pravednoscu, nesvesni da je ona pokrenuta zeljom za odobravanjem i naklonoscu okoline, umesto pravom bozanskom ljubavlju.
Da je Isus rekao samo "Pazite da pravdu svoju ne cinite pred ljudima da vas oni vide" mnogi bi nasli izgovor za svoj isprazan, besmislen i beskoristan zivot koji ne predstavlja nikakvo videlo niti blagoslov za ovaj svet.
Dakle, svrha ove prividne kontradiktornosti je definisanje pravih pobuda nase pravednosti. Ako smo pokrenuti pravim pobudama, tada nasa dobra dela nece biti senzacionalnog duha; ona nece skretati paznju drugih na nas same, nego ce uzdizati misli i srca ljudi ka Hristu. Ta dela bice Njegova i otkrivace Njegov karakter.
Upravo zbog toga sto Sveto pismo (za razliku od, na primer, Kurana) ne pruza "recept" zivljenja, vec trazi da se razume i ostvari njegov smisao, ono "dopusta" mnostvo razlicitih pokusaja tumacenja i mnostvo verskih zajednica koje ga tumace onako kako im ono odgovara. Naravno da ni jedno od pogresnih tumacenja ne uspeva da protumaci tako Sveto pismo da ono ostaje jedna celina, nego uvek jedan stih ostaje u kontradikciji sa povrsnim tumacenjem drugog stiha.
Da bi se izbegla ociglednost takve kontradikcije, najcesce se obezvredjuje znacaj i valjanost Starog zaveta, kao da je u medjuvremenu doslo do promene Bozjeg karaktera i same istine, medjutim, istina je, kao i Bozji karakter koji ona otkriva, vecna i nepromenjiva.
|