NOVI 
SVETSKI POREDAK 
I UZROCI NJEGOVE PROPASTI 

Svedoci smo ispunjenja reci Isusovog prorocanstva:
"Jer ce ustati narod na narod i carstvo na carstvo, i bice gladi i pomori, i zemlja ce se tresti po svetu. I sto ce se bezakonje umnoziti, ohladnece ljubav mnogih!"
(Matej 24,7.12) 

Oni zivotni principi koji su ovaj svet doveli do ovde, odvesce ga jos dublje u propast, ne zato sto svet ne moze da se odrekne tih principa, vec zato sto to ne zeli. Vecini smetaju samo posledice greha, a ne i sam greh. Citava nauka, od medicine do politike, je u sluzbi trazenja odgovora na pitanje: "Kako uzivati sto vise u grehu, a osloboditi se posledica greha (osecanja krivice, bolesti, narusenog odnosa sa samim sobom i okolinom, itd)?"  

Sistem laznih religija pomaze coveku da izgradi osecanje sopstvene pravednosti kojom ce ugusiti osecanje krivice nastalo zbog njegove neizmirenosti sa Bogom. Takodje, lazna religija svojim zahtevima duhovno ne obavezuje tj. ona ne sme da ukori u gresne covekove pobude inace ne bi mogla da bude omiljena i opste prihvacena. Ona, zapravo, pomaze coveku da zivi gresno a da se oseca pravedno, za razliku od prave religije koja coveka osposobljava da zivi pravedno, a rasterecuje od potrebe da se oseca "pravednim" ("svetim").  

Greh ljudskog srca se manifestuje i u narusavanju harmonije medjuljudskih odnosa, pa masa ima potrebu za spoljnim autoritetom kome daje pravo politicke moci, zauzvrat preuzete odgovornosti obezbedjivanja gradjanske sigurnosti. Sto su ljudi gresniji, to je njihova potreba za spoljnom intervencijom veca, pa vlast ima izgovora da bude totalitarnija. Postepenom eskalacijom zla i sam sistem se transformise, da bi ga na kraju nerad, korupcija i ostalo zlo potpuno iznutra razorili i ucinili neotpornim na skoro bilo kakav spoljasni stres. Isti stres koji je ranije bio povod za snazenje i izgradnju civilizacije, sada dobija destruktivnu ulogu, zato sto je sistem iznutra truo.  

Kao sto gresan svet ima potrebu za zastitom od sebe samog; za politickom sigurnoscu, tako on ima potrebu i za zastitom od sopstvene savesti. Zato mu je potrebna religija (ili bilo koja druga ideologija) kojom ce on opravdati svoje gresne postupke. Ona ima zadatak da nadomesti upotrebu zdravog razuma, koji je zrtvovan da bi obezbedio mir covekove savesti pred njegovim gresenjem, pa zato, ona usmerava coveka na autoritet institucije (crkve, partije, i sl.) koja na sebe preuzima odgovornost da misli umesto coveka. A kako tu odgovornost pomenuta institucija niti ima prava da sa pojedinca preuzme na sebe, niti uspeva da ispuni, ona ima potrebu da tu svoju neispunjenu odgovornost opravda izmisljanjem "neprijatelja" koji su krivi za sva njena neispunjena obecanja.  

Kao sto na lokalnom planu ljudska slabost (gresnost i krivica) postaju snaga drzave i fanaticne ideologije, tako i na globalnom planu slabost covecanstva postaje snaga Novog svetskog poretka (simbioze drzavne vlasti i sistema pseudoreligije).

DUHOVNO JEDINSTVO - USLOV SVETSKOG MIRA 

Svet ima potrebu za mirom, a ostvarenje mira mnogi vide u izgradnji jedinstvenog religioznog i politickog sistema. Jedinstvena religija treba da ukloni povode koji predstavljaju stalno iskusenje za medjusobno neslaganje i sukobljavanje, dok nova svetska vlada treba da obuzda i sankcionise sve koji predstavljaju pretnju novom svetskom miru i poretku na zemlji.  

Naravno da su takva resenja samo politicka (simptomatska), a ne i duhovna (uzrocna). Mi treba da budemo u ljubavi i jedinstvu. Medjutim, mi cemo se ujediniti ako se volimo, a ne zato da bismo mogli da se volimo. Uklanjajuci religiozne, nacionalne, klasne i druge razlike izmedju ljudi mi ne uklanjamo uzrok greha, vec samo povod za njegovu manifestaciju.  

Setimo se raspada Vavilonske kule (1.Mojsijeva 11.gl.). Bog je dopustio da razlika izmedju jezika postane test ispravnosti motiva kojima su ljudi pokrenuti. Svet i danas zida Vavilonsku kulu, ali ne u visinu, vec po povrsini Zemlje. I danas su razlike izmedju ljudi test kojim se kusa duhovno stanje covecanstva.  

Nikakvim administrativnim merama se ne moze promeniti ljudsko srce i u njega usaditi ljubav. Samo ljubav moze da pobudi ljubav! Samo Bog moze da promeni okorelo ljudsko srce, ukoliko to ono svojom voljom dragovoljno izabere. Ali covek najcesce nije svestan duhovne pozadine svog problema.  

On se kaje za simptome svoga stanja greha, umesto za sam greh, koji u njegovom srcu ostaje kao uzrok njegovog daljeg gresenja. Jedino kroz Bozji moralni zakon (2.Mojsijeva 20; Matej 5) covek moze postati svestan da je greh sam po sebi los a ne samo zbog svojih negativnih manifestacija na nivou osecanja i ponasanja. Bez zakona covek moze biti svestan samo svojih "simptomatskih" tj. svojih sebicnih i samopravednih potreba, dok kroz zakon covek postaje svestan svojih duhovnih potreba. Kada postanemo svesni potrebe za oslobodjenjem od sile greha i oprostenjem krivice, tada cemo u Bogu prepoznati Spasitelja koji nam, kroz zasluge svoje zrtve pomirenja, pruza dar svoje pravednosti (oslobodjenje od sile greha i oprostenje krivice):

"Ja cu vas ocistiti od svih necistota vasih i od svih gadnih bogova vasih. I dacu vam novo srce, i nov cu duh metnuti u vas, i izvadicu kameno srce iz tela vasega, i dacu vam srce mesno. I duh svoj metnucu u vas, i ucinicu da hodite po mojim uredbama i zakone moje da drzite i izvrsujete. "(Jezekilj 36,25-27) 

"U ono vreme ne bese cara u Izrailju." (Sudije 21,25) Nije bila Bozja volja da Njegov narod ima zemaljskog cara (1.Samuilo 8,6-7), pa opet, "svaki bese na ocima kao carski sin"(Sudije 8,18). Izrailja nije cuvao u blagostanju gradjanski zakon zemaljskog cara, vec moralni zakon koji je Nebeski Car upisao u srca svoje dece. Teokratskom Izrailju bilo je neophodno saznanje da duhovno i materijalno blagostanje naroda ne zavisi od njihovog religioznog ili nacionalnog pripadnistva, vec od licnog odnosa sa Bogom svakog pojedinca:

"Ne uzdajte se u lazne reci govoreci: Crkva Gospodnja, Crkva Gospodnja, Crkva Gospodnja ovo je. Nego doista popravite svoje puteve i dela svoja, i sudite pravo izmedju coveka i bliznjega svojega." (Jeremija 7,4-5) 

Dakle, pravo jedinstvo covecanstva se zasniva na sustinskim moralnim (duhovnim) vrednostima; ljubavi, dobroti i pravdi, a ne na vrednostima odredjene religiozne, nacionalne ili nadnacionalne pripadnosti.  

Za razliku od jedinstva zasnovanog na karakteru prave ljubavi, koja je definisana Bozjim zakonom (Rimljanima 13,10), jedinstvo zasnovano na tradiciji je omiljeno jer nikoga moralno ne obavezuje. Ono ne zahteva reformu srca i odricanje od greha, ali zato funkcionise samo u masti povrsnih idealista. Kada treba da izdrzi probu zivotnih iskusenja, ono dozivljava svoj pad, a u iskusenjima nalazi izgovor za svoj neuspeh. Da li Biblija igde priznaje pojam nesavladivih zivotnih iskusenja, iskusenja u kojima covek ima izgovor za neuspeh?! Upravo ce teska zivotna iskusenja iskusati i pokazati nas stvarni odnos sa Bogom i nas karakter (Matej 7,22-27).

Setimo se iskustva mlade hriscanske crkve. Njeni vernici su bili progonjeni, klevetani, muceni i ubijani, pa im to nije smetalo da Evandjeljem preplave tadasnje najvece svetsko carstvo. Njihova nepokolebljivost, neustrasivost, pozrtvovanje i vernost, upravo su bili svedocanstvo celome svetu da je Bog sa njima. To je argumenat prave crkve koji niko ne moze da ospori.  

Cesto cujemo kako hriscanski svet opravdava svoje nehriscanstvo nekakvim losim drustvenim sistemom. Medjutim, sistem moze biti samo onoliko los koliko je dozvolio ljudima da izraze svoju stvarnu prirodu; da otkriju svoj pravi karakter. On ne moze biti gori od ljudi koji ga sacinjavaju. Zar je dotle doslo da karakter i snaga jednog hriscanina zavise od kvaliteta pravnog sistema u kome se on nalazi? Ne bi li trebalo obrnuto?! Samo onaj ko argumente svoje duhovnosti zasniva na politickim sredstvima, on mora njima i da ih brani, dok onaj ko se uzda u Boga, zna da je Njegova rec "jaka i ostrija od svakoga maca, ostra s obe strane," (Jevr.4,12). Pravu crkvu, koja je sazidana na Hristu i Njegovoj reci, ni "vrata paklena nece nadvladati,"(Matej 16,18).  

BLUDNICA I CAREVI ZEMALJSKI 

Sedamnaesta glava biblijske knjige Otkrivenja govori o velikoj bludnici koja sprovodi blud sa carevima zemaljskim. U biblijskoj simbolici zena predstavlja crkvu; nevesta - pravu Bozju crkvu, dok bludnica predstavlja otpalu crkvu. Za bludnicu Bozja rec kaze da je "na celu njenu napisano ime: Tajna, Vavilon veliki, mati kurvama i mrzostima zemaljskima."(Otkrivenje 17,5) "Vavilon veliki" je "mati kurvama" tj. od nje su nastale procesom reformacije razne verske zajednice, koje su ubrzo otpale kao i njihova mati.  

"Pade, pade Vavilon veliki, i posta stan djavolima, i tamnica svakome duhu necistome, i tamnica sviju ptica necistih i mrskih, jer otrovnim vinom kurvarstva svojega napoji sve narode. I carevi zemaljski s njom se kurvase, i trgovci zemaljski obogatise se od bogatstva slasti njezine. I cuh glas drugi s neba koji govori: Izidjite iz nje, narode moj, da se ne pomesate u grehe njezine, i da vam ne naude zla njezina. Jer gresi njezini doprese do neba, i Bog se opomenu nepravde njezine."(Otkrivenje 18,2-5) 

Blud velike bludnice ili Vavilona sa carevima zemaljskim predstavlja odnos otpale crkve sa drzavom. Kako i zasto nastaje simbioza crkve sa drzavom? Kada, zbog svog duhovnog otpadnistva, crkva izgubi duhovnu moc, ona ima potrebu da je nadomesti politickom moci nad svojim podanicima, te je sklona da trazi potporu u drzavnoj moci, a takodje, i drzava da bi imala uticaja na narod, sklona je da trazi pokroviteljstvo crkve.  

"Kada se crkva u pocetku pokvarila zastranivsi od jednostavnosti evandjelja i prihvativsi neznabozacke obicaje i obrede, ona je izgubila Bozjeg Duha i Njegovu silu. Da bi mogla vladati nad savescu ljudi trazila je potporu drzavne vlasti. Rezultat toga bio je papstvo - pojavila se crkva koja je vladala nad drzavom i upotrebljavala je za postizanje svojih ciljeva, narocito za kaznjavanje 'jeresi'." (EGV VB 361 1888.god.) 

"Posto ispravnost svojih shvatanja ne mogu da potkrepe racionalnim argumentima, niti svojim zivotnim primerom, oni koriste druge metode da bi dokazali da su u pravu. ... Kada iza neke verske organizacije stoje politicki ciljevi, onda je i njen cilj da sebi obezbedi sto veci broj sledbenika, bez obzira na njihovo moralno i duhovno stanje. Takvo ucenje mora do te mere biti povrsno da ne ukori ni jedan greh svojih pristalica. Naravno da je ono tada toliko slabo da ga je dovoljno izloziti i najblazem preispitivanju da bi izgubilo svoju snagu."  

"Da bi tako povrsna religija mogla da bude omasovljena, ona mora biti netolerantna prema drugacijim shvatanjima a tolerantna prema gresima svojih nosilaca. Ona mora svoju silu da zasniva na politickoj moci, jer moc i silu istine ona ne poseduje." (MB ZMVZ str. 50,79. 1992, 1996.) 

Prava Hristova crkva se nece baviti politikom zato sto Hristovo Carstvo nije od ovoga sveta. Bog dozvoljava da zlo na Zemlji napreduje upravo zato da bi jednom zauvek pred celim svemirom kao princip bilo raskrinkano i Hristovim drugim dolaskom konacno ukinuto.  

Bozja rec opisuje veliku bludnicu kako "sedi na zveri crvenoj koja bese puna imena hulnih i imase sedam glava i deset rogova". (Otkrivenje 17,3) 

Na osnovu 13. glave Otkrivenja, vidimo da ce "druga zver" (ciji opis odgovara danasnjoj Americi), svojom ekonomskom i vojnom moci podupreti religioznu silu "prve zveri" (papstva), i tako formirati religiozno-politicku silu "ikonu zverinu". Diktatura Novog svetskog poretka ce biti savremena varijanta srednjovekovne vlasti "prve zveri". (Papstvo je samo jedna glava sedmoglave zveri koja daje duh ikoni zverinoj.)  

"I poklonise se zveri govoreci: Ko je kao zver? I ko moze ratovati s njom? I dano joj bi da se bije sa svetima, i da ih pobedi; i dana joj bi oblast nad svakim kolenom i narodom i jezikom i plemenom. ...  

I videh drugu zver gde izlazi iz zemlje, i imase dva roga kao u jagnjeta; i govorase kao azdaha. I svu vlast prve zveri cinjase pred njom; i ucini da zemlja i koji zive na njoj poklone se prvoj zveri kojoj se isceli rana smrtna. I ucini cudesa velika, i ucini da i oganj silazi s neba na zemlju pred ljudima. I vara one koji zive na zemlji znacima, koji joj bise dani da cine pred zveri, govoreci onima sto zive na zemlji da nacine ikonu zveri koja imase ranu smrtnu i osta ziva. I bi joj dano da dade duh ikoni zverinoj, da progovori ikona zverina, i da ucine da se pobiju koji se god ne poklone ikoni zverinoj. I ucini sve, male i velike, bogate i siromasne, slobodne i robove, te im dade zig na desnoj ruci njihovoj ili na celima njihovima, da niko ne moze ni kupiti ni prodati, osim ko ima zig, ili ime zveri, ili broj imena njezina." (Otkrivenje 13,4.7.11-17) 

Kao sto vidimo, principi novog svetskog poretka ce doci u sukob sa principima slobode savesti. Svako ce biti iskusan da li ce se vecma pokoravati Bogu ili coveku.  

PROBNI KAMEN POSLEDNJEG SUKOBA IZMEDJU HRISTA I SOTONE 

Kroz citavu istoriju sukoba izmedju Hrista i sotone mi vidimo pokusaje snaga zla da primoraju verne da prekrse bar jednu od prve cetiri zapovesti, da bi tako otvoreno pohulili protiv Bozjeg vrhovnog autoriteta. Da bi uspele u svojim namerama, snage zla su vrsile pritisak na zemaljske vladare da donesu takve zakone koji ce biti u sukobu sa Bozjim zapovestima.  

Da bi unistili vernog proroka Danila, staresine i knezovi su uticali na Vavilonskog cara da izda naredbu da se svako ko bi upravio molitve nekom drugom osim caru, baci u lavovsku jamu.  

U vreme cara Asvira i carice Jestire, protivnik Jevreja Aman je uticao na cara da donese dekret o istrebljenju Jevreja: "I Aman rece caru: Ima narod rasejan i rasut po narodima po svim zemljama carstva tvojega, kojega su zakoni drukciji od zakona svih naroda, i ne izvrsuju zakona carevih, pa nije probitacno caru da ih ostavi." (Jestira 3,8) 

U vreme rimskog carstva i kasnije inkvizicije, mnogi hriscani su zivotom platili poslusnost Prvoj i Drugoj zapovesti Dekaloga, jer su odbili da prinesu kad rimskom bogu, ili da se poklone slici "onoga sto je gore na nebu"(2.Mojsijeva 20,4-5).  

Snage zla nikada nisu primoravale verne da prekrse neku Bozju zapovest, a da im nisu pruzale surogat za tu zapovest. Tako je covek uvek mogao da se opravda pred svojom savescu kako je on zapravo protivnik bezakonja i da je pobozan. Razliku izmedju Bozjih i ljudskih zapovesti mogao bi da smatra formalnom i beznacajnom.  

Bozja rec nam otkriva da ce i poslednji sukob izmedju dobra i zla teci izmedju Bozjih zapovesti i ljudskih naredbi. Dok ce sa jedne strane biti "trpljenje svetih koji drze zapovesti Bozje i veru Isusovu"(Otkrivenje 14,12), sa druge strane ce biti poklonici sile, za koju Bozja rec kaze: "I pomisljace da promeni blagdane i zakon."(Danilo 7,25) 

Ako zelimo da saznamo koja religiozna sila je pokusala da promeni Bozji zakon, uporedimo sadrzaj Bozjih zapovesti u katolickom katehizisu (verskom prirucniku), sa Bozjim zapovestima u Bibliji (2.Mojsijeva 20.glava). Primeticemo da nedostaje Druga zapovest, dok je Deseta podeljena na dva dela, a Cetvrta izmenjena (umesto sedmog dana - subote, katolicka crkva naziva Danom Gospodnjim prvi dan sedmice - nedelju). U Bibliji se nedelja nigde ne naziva Danom Gospodnjim, vec jednostavno i skromno "prvi dan sedmice". Sedmi dan sedmice se u Bibliji naziva subotom, ili Danom Gospodnjim (2.Mojsijeva 31,15. Isaija 58,13). Ako upitamo predstavnike katolicke crkve za objasnjenje, odgovorice ce nam da je svetkovanje nedelje upravo dokaz papske moci, dokaz da je Bog dao tolika ovlastenja Papi i crkvi da oni legitimno mogu da promene Bozji zakon:  

"Subota, najslavniji dan zakona, zamenjena je nedeljom. Ova promena nije uvedena na osnovu Isusovog ucenja, jer je On kazao da nije dosao da ukine zakon, nego da ga ispuni. Ta je promena izvrsena vlascu crkve."(Katolicki nadbiskup Gaspar D.F Koncil u Trentu, 18.1.1582.godine) 

Verovatno smo iznenadjeni drskoscu crkve koja se uzdigla iznad Bozjeg autoriteta. Sveto Pismo nas izvestava da nece doci Isus "dok ne dodje najpre otpad, i ne pokaze se covek bezakonja, sin pogibli, koji se protivi i podize vise svega sto se zove Bog ili se postuje, tako da ce on sesti u crkvi Bozjoj kao Bog pokazujuci sebe da je Bog". Apostol Pavle nastavlja "jer se vec radi tajna bezakonja, samo dok se ukloni onaj koji sad zadrzava. Pa ce se onda javiti bezakonik, kojega ce Gospod Isus ubiti duhom usta svojih, i iskoreniti svetloscu dolaska svojega, ..."(2.Solunjanima 2,3-12) 

Ako pogledamo znacenje titula koje papstvo sebi pridaje, bice nam jasno da ono sebi pridaje atribute koji mogu pripadati samo Isusu:  

    VICARIVS FILII DEI (ZAMENIK SINA BOZJEG) 

    LATINVS REX SACERDOS (LATINSKI CAR I PRVOSVESTENIK) 

    DVX CLERIS (VRHOVNI SVESTENIK)

Ako iz bilo koje od ovih navedenih titula saberemo rimska slova kao rimske brojeve dobicemo 666. Bozja rec kaze: "Ovde je mudrost. Ko ima um neka izracuna broj zveri: jer je broj covekov i broj njezin sest stotina i sezdeset i sest."(Otkrivenje 13,18) "On ce huliti na Svevisnjega, zatirati svece Svevisnjeg; pomisljat ce da promeni blagdane i zakon." (Danilo 7,25) 

Da bi zadobila odobravanje ljudi crkva je svetost biblijske subote prepisala paganskom prazniku danu sunca (Dies Solis) koji pada u nedelju.  

Postujuci nedelju mi postujemo autoritet onoga ko je taj dan proglasio blagoslovenim i posvecenim; autoritet coveka (pape), a ne Boga. Moramo imati na umu da nije covek dao zapovesti Bogu, vec Bog coveku, i zato se one zovu Bozje zapovesti, a ne covekove (papine) zapovesti! 

Papski autoritet je legalizovao promenu Cetvrte zapovesti sa subote na nedelju, pre rascepa crkve na Istocnu i Zapadnu, i pre pojave protestantizma. Zato je svetkovanje nedelje danas rasireno u celom hriscanskom svetu. Jedino se u doktrini Istocne crkve zadrzalo svetkovanje subote pored nedelje (u ucenju ranih crkvenih otaca), ali je i ono u praksi zanemareno i zaboravljeno.  

Pored pitanja filiokve, celibata, i (ne)jedenja krvi, jedan od povoda za rascep izmedju Istocne i Zapadne crkve, bio i subotni post:  

"Ipak, vi Grci, ako ne judaizirate, kazite nam zasto imate nesto zajednicko sa Jevrejima u slicnom svetkovanju subote. Oni svakako svetkuju subotu i vi je svetkujete. ... Zbog toga, zato sto vi svetkujete subotu sa Jevrejima i sa nama dan Gospodnji nedelju, vi izgleda da takvim svetkovanjem imitirate sektu nazarecana, koji na ovaj nacin prihvataju hriscanstvo, ali ne mogu ostaviti judeizam." (Kardinal Humbert "Protiv neverstva Grka" 1054.godine) 

"Jer nama je zapovedjeno da svetkujemo subotu isto i kao dan Gospodnji nedelju, i da ne radimo nikakav posao na taj dan."(Iz pisma patrijarha Istocne crkve Mihaila Kerularijusa crkvi u Antiohiji, kojim objasnjava uzroke rascepa.) 

Pokusaj mnogih hriscana da svoj pocinak u nedelju opravdaju pozivanjem na Hristovo vaskrsenje u taj dan, nije adekvatan, zato sto nema nikakve veze sa sadrzajem i smislom Cetvrte zapovesti (Vidi 2.Mojsijeva 20,8-11). U nedelju Isus nije pocinuo, vec upravo ustao iz groba, pa nije adekvatno u dan vaskrsenja praviti pocinak o kome govori Cetvrta Bozja zapovest. Subotna zapovest je moralna (jedna od deset zapovesti), a nedelja je ceremonijalna zapovest jer ukazuje na plan spasenja (na vaskrsenje), pa je nemoguce krsenje jedne moralne zapovesti nadoknaditi drzanjem neke druge, posebno ne drzanjem ceremonijalne zapovesti. Svetkovanje nedelje nema nikakve veze ni sa autoritetom Biblije. Ono se u njoj nigde ne spominje. Apostol Pavle kaze: "Ali ako i mi, ili andjeo s neba javi vam jevandjelje drukcije nego sto vam javismo, proklet da bude." (Galatima 1,8) Dakle, ako apostoli, koji predstavljaju autoritet crkve, ili cak andjeo s neba, jave nam evandjelje drugacije nego sto je ono otkriveno u Svetom Pismu prokleti neka budu. Kako nam je Pavle javio evandjelje? "A kad izlazahu iz zbornice jevrejske, moljahu neznabosci da im se ove reci u drugu subotu govore."(Dela 13,42) Da je Pavle svetkovao nedelju, ne bi li im odgovorio: "Ne treba da cekate sledecu subotu. Dodjite sutra u nedelju. To je novi dan odmora!" Pavle nije tako rekao. Bozja rec kaze: "A u drugu subotu sabra se gotovo sav grad da cuje reci Bozje."(Dela 13,44) 

Znajuci da ce Njegov autoritet biti zanemaren, Isus nam je u 14. glavi Otkrivenja uputio posebnu poruku za ovo vreme:  

"Bojte se Boga i podajte mu slavu, jer dodje cas suda njegova; i poklonite se onome koji je stvorio nebo i zemlju i more i izvore vodene."(Otkrivenje 14,7) 

Jedini nacin da odgovorimo na ovaj poziv, da se poklonimo Bogu kao Stvoritelju neba i zemlje, nalazimo u sadrzaju Cetvrte Bozje zapovesti. Kada Gospod otkriva razloge zasto da sedmi dan posvetimo Njemu, tada kaze: "Jer je za sest dana stvorio Gospod nebo i zemlju, more i sto je god u njima; a u sedmi dan pocinu. Zato je blagoslovio Gospod dan od odmora i posvetio ga."(2.Mojsijeva 20,8-11) "Ako imate ljubav k meni, zapovesti moje drzite." (Jovan 14,15) Subotna zapovest je idealan probni kamen vere, jer ce je drzati samo onaj ko ima ljubavi prema Bogu. Posto je moze drzati svetom samo onaj ko je i sam svet, ona je i sama znak (ili pecat) posvecenja: "I subote moje dadoh im da su znak izmedju mene i njih da sam ja Gospod koji ih posvecujem."(Jezekilj 20,12) 

Dok ce one koji odgovore na Bozji poziv odlikovati "pecat Bozji na celima njihovim."(Otkrivenje 7,3), dotle ce ostale odlikovati zig na desnoj ruci ili na celu(Otkrivenje 13,16).  

"Ne idite po uredbama otaca svojih i ne drzite njihovih zakona, ... Ja sam Gospod Bog vas, po mojim uredbama hodite, i moje zakone drzite i izvrsujte; I subote moje svetkujte da su znak izmedju mene i vas, da znate da sam ja Gospod Bog vas. Ali ... subote moje oskvrnise; zato rekoh da cu izliti jarost svoju na njih i navrsiti gnev svoj na njima."(Jezekilj 20.18-21) 

Najstrasnija opomena ikada izrecena coveku nalazi se u Bibliji i upucena je coveku danasnjeg vremena:   "Ko se god pokloni zveri i ikoni njezinoj, i primi zig na celo svoje ili na ruku svoju, i on ce piti od vina gneva Bozjega..."(Otkrivenje 14,9) 

Svi ce biti iskusavani da se poklone ikoni zverinoj, bilo zbog svojih zemaljskih interesa ("zig na desnoj ruci"), bilo zbog obmane ("zig na celu"). "Ali, koji pretrpi do kraja blago njemu."(Matej 24,13)  

Kao sto je otpali izrailjski car Ahav optuzio proroka Iliju "Jesi li ti onaj sto nesrecu donosis na Izrailja?" (1.Carevima 18,17), tako ce otpali hriscanski i nehriscanski svet optuziti one koji su zaista verni Bogu da su uzroci prokletstva koje snalazi zemlju. U tome ce im pomoci spiritisticka orudja; izjave laznih proroka i laznih hristosa, "duhova" umrlih svetih ("sveci" i "gospe"), astrologija, poruke iz "letecih tanjira", itd.  

Bahajsko prorocanstvo, na primer, tvrdi da ce za izlivanje zala na Zemlju biti kriva manjina opterecena religioznim predrasudama zbog kojih ne zeli da prihvati principe Novog svetskog poretka. Prorok Bahaulah, izmedju ostalog, tvrdi:   "Haos ce nastupiti zbog prevelike slobode medju narodima, koji pak jos nisu pripremni, i kao posledica bice potreban privremeni povratak ka diktatorskoj vladi, u interesu samog naroda, da bi se izbegao nered i haos."(Bah. i N. Doba, 73) 

Ukazanje "Gospe" koju je imala Leone van den Dyck iz Belgije, kaze:   "Bozje kazne dolaze zbog greha covecanstva, zbog Dana Gospodnjeg (krsenja nedelje), zbog zloupotreba u braku, zbog necistih greha,"(M.Glavurtic "V.Znak-2" str. 214) 

Apostol Jovan opisuje otpalu crkvu kako putem sotonske sile podbunjuje zemaljske vladare protiv Bozjeg vernog naroda: "I videh iz usta azdajinih, i iz usta zverinih, i iz usta laznoga proroka, gde izidjose tri necista duha, kao zabe. Jer su ovo duhovi djavolski koji cine cudesa, i izlaze k carevima svega vasionoga sveta da ih skupe na boj za onaj veliki dan Boga svedrzitelja."(Otkrivenje 16,13-14) Isus kaze:  

"Svi ce narodi omrznuti na vas imena mojega radi."(Matej 24,9) 

Prvosvestenik otpale crkve Kajafa izjavio je za Hrista da je "bolje da jedan covek umre za narod, negoli da narod sav propadne". (Jovan 11,50) Kako jevrejska crkva nije imala vlasti da sama Isusa posalje u smrt, ona se obratila za pomoc rimskoj drzavnoj vlasti. Da bi utvrdila svoj uticaj nad porobljenim Izrailjem, rimska vlast je udovoljila zahtevima sinedriona.  

Istorija ce se ponoviti. Pod uticajem otpale crkve i njenih spiritistickih orudja, vrhovna svetska vlada ce izglasati da je bolje da jedan narod na zemlji propadne, nego da citav svet zbog njega strada. Dekret, slican onome koji je izdao car Asvir, obici ce svet, ali ce se Bog umesati u poslednji cas i izbaviti svoj narod:  

    "Veliki car Asvir upraviteljima sto i dvadeset i sedam pokrajina ... ovako pise: Buduci da imam vlast nad mnogim narodima, i gospodstvo nad svim svetom, odlucih, ne zanesen oholoscu moci, nego u zelji da uvek blago i covecno vladam, dati podanicima spokojan zivot i pruziti carstvu blagostanje i slobodu kretanja po njemu, i ucvrstiti mir za kojim svi ljudi ceznu.  

    Posto sam upitao savetnike kako bi se to moglo ostvariti, Aman je ukazao na to da se medju ostale narode sveta zavukao jedan neprijateljski narod, svojim zakonima sa svima sukobljen, narod koji vecno prezire careve odluke tako te se ne moze ucvrstiti zajednicko carstvo kojim inace besprekorno upravljamo.  

    Ustanovili smo dakle da je samo taj narod neprekidno u sukobu sa svim ljudima, da se istice nacinom zivota sto odstupa od zakona, da zbog neslaganja sa nasim idejama cini najgora nedela tako da se carstvo ne moze ucvrstiti. Zato naredjujemo da se zajedno sa zenama i decom, neprijateljskim macevima bez ikakvog sazaljenja i milosti potpuno iskorene. Tako ce se, ...ubuduce za sva vremena nasi poslovi moci odvijati postojano i nesmetano."(Septuaginta - Jestira 3.) 

"Obuzese me smrtne bolesti, i potoci nevaljalih ljudi uplasise me. Opkolise me bolesti paklene, stegose me zamke smrtne. U svojoj teskobi prizvah Gospoda, i k Bogu svojemu povikah; On cu iz dvora svojega glas moj, i vika moja dodje mu do usiju. Zatrese se i pokoleba se zemlja, zadrmase se i pomerise se iz temelja gore, jer se on razljuti. "Slava Njegova pokri nebesa, i zemlja se napuni hvale Njegove. Svetlost mu bese kao sunce. "I carevi zemaljski, ... i svaki rob, i svaki slobodnjak. sakrise se po pecinama i po kamenjacima gorskim; I govorase gorama i kamenju: Padnite na nas, i sakrijte nas od lica Onoga sto sedi na prestolu, i od gneva Jagnjetova. Jer dodje veliki dan gneva Njegova, i ko moze opstati?"(Psalam 18,4-7. Avakum 3,3.4. Otkrivenje 6,15-17.) 

"Jer kada govore: MIR JE I SIGURNOST, tada ce naici na njih iznenadna pogibija, kao bol na trudnu zenu, i nece izbeci."(1.Solunjanima 5,3) 

"Da se ne plasi srce vase, verujte Boga, i mene verujte. Mnogi su stanovi u kuci oca mojega. A da nije tako kazao bih vam. Idem da vam pripravim mesto. I kad otidem i pripravim vam mesto, opet cu doci, i uzecu vas k sebi da i vi budete gde sam ja." (Jovan 14,1-3) 

"I vise nece biti nikakve prokletinje i prestol Bozji i Jagnjetov bice u njemu, ... i gledace lice Njegovo, i ime Njegovo bice na celima njihovim, i noci tamo nece biti ... jer ce ih obasjavati Gospod Bog.   Evo cu doci skoro: blago onome koji drzi reci prorostva knjige ove."(Otkrivenje 22,3-5.7)