NEOZBILJNOST - ZNAK DUHOVNE NEZRELOSTI

    "Onaj ko se mnogo smeje - njemu se ne veruje." (Narodna poslovica)

    Duh nesvete radosti pomaze gresniku da ugusi svest o odgovornosti svojih postupaka i realnoj tezini svoga stanja. Tako ga neozbiljnost navodi da zivotnim problemima pristupa nepromisljeno i neodgovorno. U svojoj sustini sklonost coveka za nesvetom radoscu otkriva njegovu necistu savest.

    Na primer, kada dobije losu ocenu u skoli, ucenik ce se nasmejati, da bi tako budjenjem nesvete radosti (neozbiljnosti) ugusio svoje probudjeno osecanje krivice zbog neuspeha.

    Onaj ko je svojim recima ili delima svesno izrazio greh bice sklon da opravda svoje ponasanje izjavom da se "samo salio" tj. da je bio "neozbiljan". A sta nam to pokazuje? Covek je bio neozbiljan, tj. neodgovoran da prizna ozbiljnost i odgovornost onoga sto cini, pa apeluje na druge da mu ni oni to ne uzmu za zlo. Naravno da samim ugusivanjem svesti o svojoj odgovornosti covek ne uklanja i samu svoju odgovornost.

    Kao sto vidimo - sasvim je svejedno da li se covek podsmeva tudjim ili sopstvenim slabostima. Greh je greh bez obzira na to u kom se smeru izrazavao.

    Osoba koja se sebi smeje za svoje gresenje pokazuje da se ne kaje za uzrok svog gresenja, te ce ona nastaviti i dalje da gresi, zato sto pravo pokajanje zahteva priznanje greha koji je uzrok gresenja i priznanje krivice zbog tog greha.

    Bozja rec osudjuje covekov pokusaj da gresna dela legalizuje time sto ih pokriva velom neozbiljnosti:

    "Bezumnima je sala greh." (Price 14,9)

    "Dobar covek iz dobre kleti iznosi dobro; a zao covek iz zle kleti iznosi zlo. A ja vam kazem da ce za svaku praznu rec koju reku ljudi dati odgovor u dan strasnoga suda. Jer ces se svojim recima opravdati i svojim ces se recima osuditi." (Matej 12,35-37)

    PSIHOLOSKA RELAKSACIJA U NESVETOJ RADOSTI

    Sveto pismo nas poziva da budemo radosni u Hristu: "Radujte se svagda u Gospodu, i opet velim radujte se." (Filibljanima 4,4)

    Postoji razlika izmedju svete radosti i humora.

    U svetoj radosti covek zadrzava svu svoju ozbiljnost i dostojanstvo. Radost i strahopostvovanje pred uzvisenim otkrivenjem Bozje dobrote, idu zajedno, sto se ne bi moglo reci za iskustvo nesvete radosti:

    "Sluzite Gospodu sa strahom, i radujte se s trepetom." (Psalam 2,11)

    Posveceno srce se raduje otkrivenjima Bozje ljubavi, dobrote i pravednosti. Psalmista David kaze:

    "Na putu otkrivenja tvojih radujem se kao za veliko bogatstvo." (Psalam 119,14)

    Sve sto je Bog stvorio coveku pruza povoda za radost i divljenje, jer tvorevina otkriva Tvorcev karakter. Sklad i lepota prirode, Bozja rec Biblija i zivot svetih jesu nepresusni izvor svete radosti.

    U nesvetoj radosti (neozbiljnosti) pak, covek se raduje oskvrnjenosti i izoblicenosti onoga sto je Bog stvorio.

    Kada se setamo prirodom, mnogo cemo manje imati povoda za humor, nego ako prisustvujemo ljudskim postupcima, jer je priroda mnogo manje oskvrnjena grehom od coveka. Takodje i povodi za svetu radost su veoma malo izrazeni u ponasanju ljudi, jer svojim postupcima gresan covek skrnavi ono sto mu je Bog nekada dao neoskvrnjeno, a sto je imalo za cilj da otkrije Bozju ljubav.

    Mozemo zakljuciti da sveta i nesveta radost jedna drugu iskljucuju. Covek koji je sposoban d aprepoznaje Bozju dobrotu i da se njoj raduje, njemu neozbiljnost i lakomislenost izgladaju bezvredni i povrsni. Takodje, covek koji uziva u nesvetim prizorima, pokazuje da je njegovo srce okamenjeno i nesposobno da se raduje samoj dobroti i harmoniji koju otkriva svaka Bozja kreacija.

    PRIRODA NESVETE RADOSTI

    Priroda nesvete radosti je sadrzana u razlicitim oblicima "psihickog praznjenja". Neko se "psihicki prazni" tako sto se tuce, neko tako sto slusa muziku sa naglasenim ritmom, a neko putem sale i neozbiljnosti ili na neke jos suptilnije nacine.

    Kao povod za "psihicko praznjenje" gresnik trazi nekakav spoljni nesklad koji ce ga provocirati da izrazi svoj unutrasnji nesklad (svoje iskonsko nezadovoljstvo) svim svojim bicem. Pogledajmo, na primer, sadrzaj nekog vica ili odliku karikature. Oni u sebi sadrze izopacavanje i greh. Bez note izoblicavanja oni bi gresnom srcu delovali dosadno. Nota nesklada coveku pruza povod da dozivi psiholosku relaksaciju, koja se manifestuje kroz prijatna osecanja (nesvetu radost).

    Neki smatraju da je zdravo smejati se takvom vrstom radosti, koja je izraz psihickog praznjenja. Mozemo primetiti da je to isto toliko zdravo koliko je bolesnom coveku zdravo da kaslje. Kasljanje je zdravo, ali ono otkriva da je covek bolestan. Niko nece ozdraviti ako mu se zabrani da kaslje, ali ako je zdrav, covek vise nece kasljati. Drugim recima, covek koji je duhovno rasterecen - nece imati potrebu da se dusevno rasterecuje. On nema potrebe da se psihicki prazni kada nije psihicki napet. Dakle, potreba coveka za psihickim praznjenjem otkriva da on ima neresen duhovni problem. Upravo zato fenomen psihickog praznjenja kroz smeh Biblija stavlja u odliku bezumnika:

    "Jer kao sto prasti trnje pod loncem, tako je smeh bezumnikov." (Propovednik 7,6)

    Sveti humor ili sveta sala - tako nesto ne postoji!

    Neozbiljnost uklanja iz ljudskog uma povode za izrazavanje svete radosti. U takvom dusevnom stanju covek jednostavno za nju nije raspolozen. Razmisljanje o svetim prizorima, molitva i proucavanje Evandjelja takvom umu deluju neprikladno i kao opterecenje.

    Nesvete konstatacije nisu dostojne da se njima bavi nas um. Ako je posveceno Svetim Duhom, covekovo srce ce svagda i svugde naci povoda za svetu radost.

    Da ne bi duh nesvete radosti otrovao nas um i ugusio nasu spremnost da se radujemo lepoti Bozjeg karaktera, Bozja rec nam upucuje opomenu:

    "Blud i svaka necistota i lakomost da se ni ne spominje medju vama, kao sto dolikuje svetima. Tako i sramotne i lude reci, ili sale, sto se ne pristoji; nego jos zahvaljivanje. ... Niko da vas ne vara praznim recima; jer ovih radi ide gnev Bozji na sinove nepokornosti." (Efescima 5,3-4.6)

    "Bezumlje je radost bezumniku, a razuman covek hodi pravo." (Price 15,21)

    Da li ce na Nebu biti povoda za humor, sale i neozbiljnost?

    Atmosfera Neba je atmosfera svete radosti. Tamo je sve savrseno; nema nesklada, pa prema tome nema ni najmanjeg povoda za nesvetu radost (neozbiljnost).