PROROCANSTVA ELENE VAJT (1827-1915):
NEVOLJA KOJA JE PRED NAMA
"Bog je uvek opominjao ljude o sudovima koji ce
doci. Oni koji su verovali Njegovoj vesti za svoje
vreme i koji su svoju veru izrazili poslusavsi
Njegove zapovesti, izbegli su osude koje su stigle
neposlusne i neverne.
Rec je dosla Noju: 'Udji u kovceg ti i sav dom
tvoj; jer te nadjoh pravedna pred sobom!' Noje je
poslusao i bio je spasen. Vest je dosla Lotu:
'Ustajte, idite iz mesta ovoga, jer ce sada zatrti
Gospod grad ovaj!' (1.Mojsijeva 7,1;19,14) Lot se
stavio pod zastitu nebeskih vesnika i bio spasen.
Tako su i Hristovi ucenici dobili opomenu o
razorenju Jerusalima. Oni koji su pazili na znak o
nastupanju unistenja, sklonili su se iz grada,
izbegli su unistenje. Tako je i sada nama data
opomena o Hristovom Drugom dolasku i o unistenju
koje ce doci na svet. Oni koji poslusaju
upozorenje, bice spaseni." (DA 545, 1898)
"Oluja se priblizava. Mi se moramo pripremiti za
njen bes kajuci se pred Bogom i pokazujuci veru u
naseg Gospoda Isusa Hrista. Gospod ce ustati da
strahovito potrese zemlju. Videcemo nevolje na sve
strane. Hiljade brodova zavrsice u dubinama mora.
Mornarice ce biti potapane i milione ljudskih
zrtava zrtvovani. Pozari ce izbijati neocekivano i
nikakvi ljudski napori nece moci da ih ugase.
Palate na zemlji nestajace u ogromnoj stihiji.
Zeleznicke katastrofe ce se desavati sve cesce.
Na velikim saobracajnicama dolazice do iznenadnih
meteza, sudara i smrti. Kraj je blizu, vreme
milosti istice. O, trazimo Gospoda dok se moze
naci, prizivajmo ga dok je blizu!" (MYP 89-90,
1890)
"Pozari, poplave, zemljotresi, bes sila velikog
bezdana, katastrofe i na moru i na kopnu, upucuju
nam opomenu da se Bozji duh nece doveka prepirati s
ljudima." (3MR 315, 1897)
"Strasni udari pogodice zemlju tako da ce se
gospodske palate, podignute uz velike izdatke,
sigurno pretvoriti u gomile rusevina." (3MR 312 1897)
"Videla sam gradjevine u kojima su postavljeni
najskuplji protivpozarni uredjaji, da bi se
osigurale od unistenja. Ali, kao sto su nekada
Sodom i Gomor nestali u plamenu Bozje osvete, tako
ce se i te ponosne zgrade pretvoriti u pepeo... Ti
laskavi spomenici podignuti u cast covekove
velicine, bice oboreni u prah cak i pre nego sto
poslednje veliko unistenje bude zadesilo svet."
(3SM 418 1901)
"Uragani, oluje, pozari i poplave, nesrece na
moru i kopnu, slede brzo jedni za drugim." (6T 408 1900)
"Svet u svim njegovim perverzijama ce zadesiti
ljudska pogibao u poplavama, nepogodama, pozarima,
zemljotresima, gladi, ratovima i krvoprolicu.
Bog je spor na gnev i velik u moci, ali ipak
nece opravdati nepokajane. O, kada bi ljudi
razumeli da Bog nece doveka trpeti izopacenost
sveta, ali da jos uvek daje nadu za oprostenje
cak i onima koji to najmanje zasluzuju.
Ali Njegova dugotrpeljivost nece uvek trajati.
Ko je spreman na iznenadnu promenu koja ce se
desiti u Bozjem postupanju sa gresnim ljudima?
Ko ce biti spreman da izbegne kaznu koja ce
sigurno pasti na bezakonike?" (SPTED 133 1895)
"Zasto se to sve desava? Zasto takav duh bezakonja
prozima drustvo a mesavina cudnih doktrina crkve?
Nije li zato sto velika masa hriscana ne shvata
tezinu greha krsenja Bozjeg zakona? Cak i svestenici
sa propovedaonice obezvredjuju taj zakon. Rezultat
je opste snizavanje zahteva pravednosti, krajnja
teznja ka bezakonju, kriminalu svake vrste.
Ne treba ni da se cudimo. Kada se ljudi ne
pokoravaju Bozjem zakonu, kako mozemo ocekivati
od njih da postuju ljudske zakone?" (SW 1909-03-01)
"Videla sam ogromnu plamenu loptu kako pada medju
prekrasne palate i kako izaziva njihovo trenutno
unistenje. Cula sam nekoga kako govori 'Znali smo
da ce se Bozji sudovi izlivati na zemlju, ali nismo
znali da ce doci tako skoro!' Drugi su ocajnickim
glasom uzvikivali: 'Zar ste znali! Zasto nam onda
niste kazali? Mi nismo znali!'" (9T 28, 1909)
"Velike vatrene lopte padale su na kuce. Vatrene
strele iz lopti letele su u svim pravcima. Bilo je
nemoguce zaustaviti pozare koji su izbijali.
Citava naselja su bila unistena. Ljude je obuzimao
neopisiv strah." (Letter 278, 1906)
"Ta zla ce razgneviti bezboznike i podici ih protiv
pravednika; pomislice da smo mi krivi sto su Bozji
sudovi izliveni na njih, i da ce zla prestati ako
zemlju ociste od nas. Bice izdata naredba da se
sveti pobiju, sto ce ove navesti da placu dan i noc
moleci se za izbavljenje." (Ew 36-37, 1882)
"Doci ce vreme da ce prema nama, zato sto cemo
braniti biblijsku istinu, postupati kao prema
izdajnicima." (6T 394, 1900)
"Svaki put kada dodje do progonstva, svedoci se
opredeljuju, ili za Hrista, ili protiv Njega.
Oni koji pokazuju saucesce prema nepravedno
osudjenima, koji ne ustaju ogorceno protiv njih,
pokazuju time da su povezani sa Hristom."
(ST 20. februar 1901)
"Svet ljubi greh, a mrzi pravdu i to je bio
uzrok neprijateljstva prema Isusu. Svi koji
odbijaju Njegovu beskrajnu ljubav dolaze do
zakljucka da je hriscanstvo cinilac koji remeti
njihov mir. Hristova svetlost razgoni tamu koja
prikriva njihove grehe i neophodnost reforme
postaje ocigledna. Dok oni koji se potcine uticaju
Svetoga Duha pocinju da ratuju sami sa sobom, dotle
oni koji se drze greha ustaju protiv istine i
njenih predstavnika." (DA 1898)
"Uskoro ce Bozji narod biti okusan zestokim nevoljama,
i veliki deo onih koji sada izgledaju kao istinski
pravi hriscani, pokazace se kao bezvredan metal.
Kada Hristova religija bude progonjena, kada
Njegov zakon bude najprezreniji, tada nasa
revnost treba da bude najvatrenija, i nasa
habrost i nasa cvrstina najpostojaniji.
Stati u odbranu istine i pravednosti kada nas
vecina bude odbacila, voditi bitke Gospodnje
kada bude bilo malo boraca - to ce biti
nasa proba. U to vreme mi treba da prikupljamo
svoju toplotu iz hladnoce drugih, svoju hrabrost
iz njihovog kukavicluka, a svoju vernost
iz njihovih izdajstava." (5T 136, 1882)
"Beskrajna je Bozja ljubav prema svojoj Njegovoj
crkvi. On se bez prestanka stara o svome
nasledstvu. On ne dozvoljava da bilo kakva nevolja
zadesi Njegovu Crkvu, osim one koja je neophodna za
njeno ociscenje za njeno sadasnje i vecno dobro. On
ce ocistiti svoju crkvu isto onako kao sto je
ocistio svoj hram u pocetku i pri kraju svoje
sluzbe na zemlju. Sve sto dozvoljava da dodje na
Njegovu Crkvu u obliku proba i kusanja, doci ce
samo zato da bi Njegov narod stekao dublju
poboznost i vise snage i da bi pobede krsta objavio
u svim delovima sveta." (9T 228, 1909)
"Zlim andjelima nije tesko da se predstave i kao
umrli sveci i kao umrli gresnici, i da to ucine vidljivim
za ljudske oci. Te manifestacije ce biti sve
cesce; kako se priblizavamo kraju vremena, zbivace se
pojave koje ce ljude sve vise iznenadjivati."
(Review and Herald, 1.4.1875)
"Onaj koji je imao mogucnost da se pojavi u
pustinji iskusenja pred Hristom, ogrnut svetloscu
nebeskog heruvima, pojavljuje se i ljudima u
privlacnom obliku andjela svetlosti.
On apeluje na razum iznosenjem uzvisenih misli; on
odusevljava mastu velicanstvenim prizorima; on
osvaja osecanja svojim kitnjastim opisivanjem
ljubavi i dobrote. On daje masti uzvisen polet,
navodeci ljude da imaju tako visoko misljenje o
sebi i svojoj mudrosti, da u svojim srcima preziru
Vecnoga." (GC 553 1888)
"Bozja rec kaze da ce sotona ciniti cuda. On ce
ciniti da se ljudi razboljevaju, a onda ce ih
iznenada osloboditi svoje sotonske sile. Tako ce se
smatrati da su izleceni." (2SM 53, 1903.g.)
"I sam sotona se upravlja modernim tokom stvari. On
ce se pojavljivati kao andjeo svetlosti. Kroz
delovanje spiritizma mnoga ce bolesna tela biti
izlecena i mnoga nepobitna cuda ucinjena. I posto
ce zli duhovi izraziti veru u Bibliju i pokazati
postovanje prema institucijama crkve, njihovo ce
delo biti prihvaceno kao manifestacija bozanske
sile. ... Cak i u svome sadasnjem obliku spiritizam
je daleko od toga da bi bio manje opasan nego ranije;
on je u stvari jos opasniji, jer je lukaviji u prevarama.
Dok je ranije poricao Hrista i Bibliju, sada priznaje i
jedno i drugo. Ali Biblija se tumaci na takav nacin
koji odgovara nepreporodjenom srcu, a njene
svecane i vazne istine smatraju se nevaznim."
(Velika borba" 452, 1888.g.)
"Bozji narod nece vise traziti svoju sigurnost u cudima,
jer ce sotona moci da oponasa cuda koja ce desavati."
(T 16, 1909)
"On (sotona) ceo svet okuplja u svoje redove,
i usprotivice mu se jedino retki pojedinci
koji su ostali verni Bozjim zapovestima." (3SM 389 1889)
"Po lukavim sotoninim planovima, pojavice se prilike mrtvih
i mnogi ce se povezati s onim koji voli i cini laz. ...
Cudesno delo ce biti obavljeno. Propovednici, pravnici,
doktori, koji su dozvolili da te lazi zavladaju njihovim
umom i rasudjivanjem, i sami ce postati varalice, ujedinivsi
se s prevarenima. Duhovno pijanstvo potpuno ce ih obuzeti."
(UL 317, 1905)
"Mnogi ce se uhvatiti u zamku verujuci da je spiritizam samo jedna
ljudska obmana. Kada se budu suocavali sa pojavama koje ce morati
da smatraju natprirodnima, bice prevareni i prinudjeni da ih prihvate
kao veliku Bozju silu.
Ovi ljudi ne mare za svedocanstvo Svetog pisma o cudesima
koja cine sotona i njegovi andjeli." (GC 1888)
"Videla sam da ce se uskoro smatrati hulom ako neko
podigne glas protiv tog kucanja (spiritizma), da ce
se ono sve vise i vise siriti, da ce se sotonina
moc povecati i da ce neki od njegovih odanih
sledbenika imati silu da cine cuda - pa ce cak i
oganj silaziti s neba na ocigled ljudi. Pokazano mi
je da ce ovi moderni vracari cak i sva cuda Gospoda
naseg Isusa Hrista pripisivati zanosu slicnom tom
tajanstvenom kucanju i hipnozi, te ce mnogi
poverovati da je Sin Bozji, dok je bio na zemlji,
cinio cuda tom istom silom. Ukazano mi je na
Mojsijevo vreme: videla sam znake i cuda koja je
Gospod preko njega ucinio pred faraonom, i da su
misirski vracari umnogome uspeli da ih - imitiraju;
tako ce upravo pred konacno oslobodjenje svetih,
kad Bog bude silno radio za svoj narod, i ovi
modernim vracarima biti dozvoljeno da imitiraju
delo Bozje. ... Nas duh se mora osloniti na Boga,
mi ne treba da strahujemo kao ovaj svet, bojeci se
onoga cega se oni boje, i postujuci ono sto oni
postuju, vec da smelo i hrabro stojimo u istini."
(Rani spisi, 59 1882)
"Razlika izmedju onih koji kazu da su hriscani i
nevernika jedva se moze sada primetiti. Pripadnici
crkava vole ono sto svet voli i spremni su da se s
njime sjedine; a sotona je odlucio da ih poveze u
jedno telo, i tako ojaca svoju stvar okupljajuci ih
sve u redove spiritista. Katolici, protestanti, i
svetovni ljudi prihvatice oblik poboznosti bez
njene sile, i u ovom sjedinjenju ce videti veliki
pokret za obracenje sveta i supostavljanje
dugoocekivanog hiljadugodisnjeg carstva.
Pomocu spiritizma sotona se pojavljuje kao
dobrotvor ljudskog roda; on leci bolesti ljudi i
predstvlja se kao onaj koji donosi novu i
uzviseniju religiju, a u isto vreme radi kao
rusilac. Njegova iskusenja vode mnoge u propast.
Neumerenost otupljuje razum; ovome slede culna
zadovoljenja, svadje i krvoprolica. Sotona uziva u
ratu, jer rat pobudjuje najgore strasti duse, i
onda baca u vecnu propast svoje zrtve utonule u
porok i krv. Njegov je cilj da narode razdrazi da
ratuju jedan protiv drugoga, jer ovako moze da
odvrati misli ljudi od pripreme da opstanu u dan
Bozjeg pohodjenja. Sotona takodje radi preko
prirodnih sila da prikupi nespremne duse za svoju
zetvu. On je naucio tajne laboratorija prirode i
upotrebljava svu svoju moc da njima zavlada koliko
mu to Bog dopusta.
Ali hriscanski svet je pokazao preziranje prema
Bozjem zakonu, i Gospod ce uciniti ono sto je rekao
da ce uciniti. On ce zemlji uskratiti svoje
blagoslove i povuci svoju zastitu od onih koji
ustaju protiv njegovog zakona, uce tako druge i
primoravaju ih da to isto ucine. Sotona ima vlast
nad svima koje Bog narocito ne stiti. On ce nekima
pomoci i usreciti ih da bi uspesnije izveo svoje
namere, dok ce na druge navuci nevolje i navesti ih
da veruju da je Bog onaj koji ih muci. Dok se
sotona predstavlja ljudima kao veliki lekar, koji
moze da izleci sve njihove bolesti i nesrece, i
citave gradove pretvoriti u rusevine i pustos. Cak i
sada je on na delu. U nesrecama i katastrofama
na vodi i kopnu, u velikim pozarima, u strasnim
olujama i padanju grada, u burama, poplavama,
ciklonima, visokim plimama i zemljotresima, na
svakom mestu i u hiljadu oblika vrsi sotona svoju
moc. On unistava dozrelu zetvu, i tada dolaze glad
i nevolja. Ispunjava vazduh smrtnim zarazama, i
hiljade njih umiru od epidemije.
Ove nesrece ce
biti sve cesce i sve kobnije. Propast ce naici kako
na ljude tako i na zivotinje. 'Tuzice zemlja i
opasti, iznemoci ce glavari; Jer se zemlja oskvrni
pod stanovnicima svojim, jer prestupise zakone,
izmenise uredbe, raskidose zavet vecni.' Isaija 24,
4. 5. I tada ce veliki varalica uveriti ljude da su
oni koji sluze Bogu uzrok ovih zala. Oni koji su
izazvali negodovanje neba svalice sav teret na
one cija je poslusnost prema Bozjim zapovestima
stalni prekor prestupnicima." (Velika borba 476-7, 1888)
"Recite im da ce uskoro doci vreme kada vise nece
biti bezbedna upotreba jaja, mleka, pavlake, ili
maslaca, zato sto ce se bolesti medju zivotinjama povecavati
u srazmeri sa povecanjem zla medju ljudima. Blizu
je vreme kada ce zbog greha palog ljudskog roda,
celo zivotinjsko carstvo uzdisati pod teretom
bolesti koje ce zadesiti nasu zemlju." (7T 135 1902)
"Pre nego sto dodje do velikog probudjenja u celom
svetu, svet mora biti upoznat i pokrenut snaznim
zdravstvenim misionskiom radom ... Narocito ce se
to odnositi na borbu protiv pusenja. Pre nego
sekira bude udarila u koren drveta, mora doci do
prave pobune protiv pusenja." (3T569 1875.god.)
"Svakovrsna preterivanja doci ce do izrazaja.
Bice vikanja, udaranja u bubnjeve, bice muzike i plesa.
Osecanja razumnih ljudi bice toliko poremecena
da oni nece biti u stanju da donose pravilne odluke.
Luda buka potresa cula i izopacuje ono sto bi moglo
biti na blagoslov kada bi se pravilno upotrebilo. ...
Sotona ce uciniti da muzika postane zamka,
zbog nacina na koji se izvodi." (2SM 36.38 1900)
"Radnicki sindikati ce biti medju silama koje ce na
zemlju doneti vreme nevolje kakve nije bilo od kako
je sveta... Nekolicina ljudi ce se udruziti da prigrabi
sva sredstva koja se mogu steci na odredjenim
podrucjima poslovanja. Organizovace se radnicki
sindikati i oni koji odbijaju da im se pridruze
bice obelezeni ... Upravo zbog tih sindikata i
saveza uskoro ce postati vrlo tesko da nase
ustanove nastave svoje delo u velikim gradovima."
(2SM 142 1903)
"Ako prevara u jednom obliku bude otkrivena, onda
je sotona oblaci u drugo ruho, i mnostvo je prima
isto tako pohlepno kao i ranije. Kad je narod
razumeo da je rimsko ucenje prevara, te sotona
vise nije mogao tim sredstvom navesti ljude da krse
Bozji zakon, tada ih je podsticao da svaku veru
smatraju prevarom a Bibliju bajkom; posto su
odbacili bozanski zakon, odali su se neobuzdanom
razvratu.
Bezboznici, nevernici i otpadnici od vere protivili
su se Bozjem zakonu i odbacivali su ga, ali
posledice njihovog uticaja dokazale su da napredak
covecanstva zavisi od poslusnosti Bozjim naredbama.
Oni koji ne zele da nauce ovu istinu iz Bozje
knjige, pozvani su da je nauce iz istorije.
Kad se sotona sluzio rimskom crkvom da odvrati
ljude od puta poslusnosti, njegova je ruka bila
tako vesto sakrivena i njegov rad tako maskiran da
izopacavanje i beda koju je on prouzrokovao nisu
smatrani plodom prestupa. Ali radom Svetog Duha
njegova moc je bila tako ogranicena da njegove
namere nisu mogle da sazru i donesu svoj potpuni
plod. Narod nije mogao povezati posledice sa
uzrokom, te nije mogao otrkriti sta ga je dovelo u
to zalosno stanje.
U toku revolucije narodna skupstina je otvoreno
odbacila Bozji zakon. A pod vladom terora, koja je
zatim nastupila, svako je mogao da vidi pravu vezu
izmedju uzroka i posledica. Ali prestupanje
pravednog i svetog zakona nuzno povlaci za sobom
stradanje i propast. Iako kazna ne dolazi odmah
nakon prestupa, ipak je sigurno da ona nece
izostati. Vekovi otpada i zlocina skupljali su gnev
za dan plate, a kada se napunila mera njihovog
bezakonja, preziratelji Boga kasno su doznali kako
je strasno kada se iscrpe Bozje strpljenje. Duh
Bozji koji obuzdava okrutnu sotonsku silu, u
velikoj meri se povukao, i sada je onaj koji uziva
u stradanjima ljudi mogao po volji da radi.
Oni koji su izabrali stazu pobune, uskoro su znjeli
njene plodove a zemlja se napunila zlocinima odvise
strasnim da bi ih pero moglo opisati. Iz opustelih
pokrajina i porusenih gradova cuo se strasan
krik - krik ocajanja." (Velika borba 237, 1888)
"Bozja rec je izgubila svaki uticaj zbog laznih
pastira... Njihovo delo ce se uskoro obrusiti na
njih. I tada ce se videti prizori opisani u 18.
poglavlju Otkrivenja, koji prikazuju izlivanje
Bozjih sudova na tajanstveni Vavilon." (MS 60,
1900)
"Vernici crkve, koji su ugledali svetlost i bili
osvedoceni, ali su se za spasenje svoje duse
oslonili na svoje duhovne pastire,
shvatice u Dan Gospodnji, da ni jedan drugi covek
ne moze da plati otkupninu za njihove prestupe.
Odjeknuce uzasnuta vika: 'Izgubljen sam, zauvek
izgubljen!' Ljudi ce pozeleti da na komade rastrgnu
svoje duhovne pastire koji su im propovedali
lazi i osudjivali istinu." (4BS 1157, 1900)
"Svi ce zajednicki da obasipaju svoje svestenike
klevetama. Neverni svestenici su im proricali
mile stvari; navodili su ih da odbace Bozji zakon
i da progone one koji su hteli da ga postuju. Sada,
u ocajanju, ovi ucitelji pred celim svetom priznaju
svoje prevare. Gnev obuzima mnostvo koje uzvikuje:
"Mi smo izgubljeni, a vi ste prouzrokovali nasu propast!"
Ljudi se okrecu protiv svojih laznih pastira. Upravo oni
koji su ih nekada najvise uzdizali, sada ih najstrasnije
proklinju. Iste ruke koje su ih nekada ovencavale, sada
se pruzaju da ih rastrgnu. Macevi, koji su bili pripravljeni
da pobiju Bozji narod, sada se podizu da uniste
njegove neprijatelje." (GC 655.656 1911)
"Covek sam po sebi nije u stanju da spozna svoje
zablude. "Srce je prevarno vise svega i opako; ko
ce ga poznati." (Jeremija 17,9) Ustima se moze
priznavati siromastvo duha, a da srce to ipak ne
prizna. Dok govorimo Bogu o svom duhovnom
siromastvu, srce moze da gori uobrazenoscu da je
zbog svoje poniznosti i uzvisene pravednosti
dostojnije od drugih. Medjutim, pravu predstavu o
svom stanju mozemo steci samo na jedan nacin; ako
stalno gledamo u Hrista. Tako visoko misljenje o
svojoj pravednosti ljudi imaju samo zato sto ne
poznaju Hrista. Dok razmisljamo o Njegovoj cistoti
i uzvisenosti tada tek u pravoj svetlosti vidimo
svoje slabosti, nedostatke i svoje siromastvo.
Postajemo svesni da smo izgubljeni i beznadni,
odeveni u odecu samopravednosti, kao i svi ostali
gresnici. Uvidjamo da se sopstvenom dobrotom i
poboznoscu nikad ne bismo spasli, vec samo
neizmernom Bozjom miloscu." (HOP 159 1900)
"Ako bolujete od tvrdoglavosti srca,
i usled oholosti i uverenja u vlastitu pravednost
ne priznajete svoje pogreske, bicete ostavljeni
sotoni da vas kusa... Mnostvo zamki koje su
svojstvene poslednjim danima okruzice vas i vi cete
promeniti vodju a da ni sami toga necete biti
svesni." (EGV u RaH, 16.12.1890)
"Antihrist ce vrsiti svoja cudesna dela pred nasim
ocima. On ce tako vesto imitirati istinito, da
ce biti nemoguce razlikovati jedno od drugoga, osim
pomocu Svetoga Pisma." (GC 593, 1888)
"Skupoceni zakonik stavljen je u kovceg zaveta i
danas, je jos uvek u njemu, sakriven od ljudi na
sigurnom mestu. Ali u vreme kad Bog bude odredio,
on ce izneti ove kamene ploce da budu svedocanstvo
celome svetu protiv gazenja njegovih
zapovesti i protiv idolopoklonicke sluzbe
laznoj suboti... tada ce kamene ploce koje
je Bog do toga dana drzao sakrivene, biti pokazane
svetu kao merilo pravde." (BC1 1109, 1909)
"Protestanti Sjedinjenih drzava, bice prvi koji ce
preko ponora pruziti svoju ruku i prihvatiti ruku
spiritizma; oni ce pruziti ruku preko bezdana, da
bi se rukovali s rimskom silom.
Pod uticajem tog trostrukog saveza, ova zemlja ce
poci stopama Rima i gaziti slobodu savesti." (GC
588, 1911)
"On ce Bozji zakon uciniti nistavnim. U nasoj
zemlji (SAD) koja se hvali slobodom, doci ce kraj
verskoj slobodi." (Letter 1,1875)
"Prorocki lanac u kome se nalaze svi simboli
pocinje u Otkrivenju u 12. glavi, sa azdahom, koja je
htela da ubije Hrista posle njegovog rodjenja.
Sotona je azdaha (Otkrivenje 12. 9.), jer je on
Iroda nagonio da ubije Spasitelja. Njegovo glavno
orudje, kojim je u prvim vekovima hriscanskog doba
ratovao protiv Hrista i njegovog naroda, bilo je
Rimsko carstvo sa svojom pretezno mnogobozackom
religijom. I dok azdaha u prvom redu predstavlja
sotonu, ona je u sirem smislu i simbol
mnogobozackog Rima.
U 13. glavi (stihovi 1-10) opisana je druga zver,
koja 'bese kao ris', kojoj azdaha dade 'silu svoju,
i presto svoj, i vlast veliku'. Ovaj simbol, kako
je to verovala vecina protestanata, predstavlja
papstvo, koje je nasledilo silu, presto i moc
starog Rimskog carstva. O zveri slicnoj risu kaze
se: 'I dana joj bise usta koja govore velike stvari
i huljenja; I otvori usta svoja za huljenje na
Boga, da huli na ime njegovo, i na kucu njegovu, i
na one koji zive na nebu. I dano joj je da se bije
sa svetima, i da ih pobedi. I dana joj bi vlast nad
svakim koljenom i narodom i jezikom i plemenom.'
Ovo prorocanstvo koje je skoro jednako opisu malog
roga u Danilu 7, nesumnjivo ukazuje na papstvo.
'I dana joj bi vlast da cini cetrdeset i dva
meseca.' Prorok dalje kaze: 'I videh jednu od glava
njenih kao ranjenu na smrt'; zatim nastavlja: 'Ko u
ropstvo vodi, bice u ropstvo odveden; ko nozem
ubija, valja da on nozem bude ubijen.' Ona cetrdeset
i dva meseca imaju isto znacenje kao i 'za vreme,
za vremena i za po vremena', - tri i po godine ili
1260 dana iz Danila 7. glave -to jest oznacavaju
vreme za koje ce papska vlast ugnjetavati Bozji
narod. Ovo vremensko razdoblje, kako je izneseno u
prethodnim poglavljima, otpocelo je sa papskom
prevlascu 538. godine posle Hrista, a zavrsilo
se 1789. godine. U to vreme francuska vojska
zarobila je papu; papska vlast je zadobila smrtnu
ranu, i ispunilo se prorocanstvo; 'Ko u ropstvo
vodi, bice u ropstvo odveden.'
U tom poglavlju pojavljuje se jos jedan simbol.
Prorok veli: 'I videh drugu zver gde izlazi iz
zemlje, i imase dva roga kao u jagnjeta.' Otkrivenje
13, 11. Pojavljivanje ove zveri i njen izgled
pokazuju da je narod koji ona predstavlja drukciji
od naroda koji su predstavljeni prethodnim
simbolima. Velika svetska carstva predstavljena su
u proroku Danilu kao zveri koje su se pojavile
posto se 'cetiri vetra nebeska udarise na velikom
moru.' Danilo 7, 2. U otkrivenju 17. glavi andjeo je
objasnio da su vode 'ljudi i narodi, plemena i
jezici', (Otkrivenje 17, 15.) Vetrovi su simboli
sukoba.
Cetiri nebeska vetra koja su duvala na velikom moru
predstavljaju strasne prizore osvajanja i prevrata,
pomocu kojih carstva dolaze do vlasti.
Ali zver sa rogovima slicnim jagnjetovim vidjena je
'gde izlazi iz zemlje'. Umesto da srusi druge
vlasti i sama uspostavio svoju, ovaj ovako
predstavljeni narod mora da se pojavi na jednom do
sada nenaseljenom podrucju i da se postepeno i
mirno razvija. Zato on nije mogao izici iz naroda
Staroga Sveta -kojih je bilo mnogo i koji
su se borili medju sobom, tj. iz onoga nemirnoga
mora 'naroda i koljena i plemena i jezika'. Njega
moramo traziti na zapadnom kontinentu.
Koji se narod 1798. godine poceo javljati kao sila
u Novome Svetu i postojao sve veci i jaci, tako da
je privukao na sebe paznju sveta? Primena ovoga
simbola nije nikakvo tesko pitanje. Samo jedan
jedini narod odgovara podacima ovoga prorocanstva.
Ono jasno upucuje na Sjedinjene Drzave Amerike.
Cesto du govornici i istoricari nesvesno
upotrebljavali misao, a ponekad i same reci
proroka, pri opisivanju postanka i razvoja ovoga
naroda. Zver je vidjena 'gde izlazi iz zemlje'. Rec
'izlazi' moze da se prevede sa 'niknuti ili izrasti
kao biljka'. Ali, kao sto smo videli, narod se
morao pojaviti na do tada nenaseljenom podrucju.
Jedan ugledni pisac, koji opisuje postanak
Sjedinjenih Drzava, govori o 'tajni njihovog
postanka iz nezauzetog podrucja.' On kaze: 'Kao
tiha sibljika narasli smo do drzave.'
Jedan evropski dnevnik pisao je 1850. godine o
Sjedinjenim Drzavama kao o nekoj neobicnoj drzavi,
koja je 'nikla' i 'u tisini zemlje povecava
neprekidno svoju moc i ponos.' Edvard Evert, u
svome govoru o poboznim osnivacima ovoga naroda,
rekao je: 'Trazili su usamljeno mesto, bezazleno
zbog svoje nepoznatosti i sigurno zbog svoje
zabacenosti, gde bi mala crkva iz Lejdena mogla
uzivati slobodu savesti. Posmatrajte ogromna
podrucja preko kojih su, mirnim osvajanjem… nosili
zastave krsta.' 'I imase dva roga kao u jagnjeta.'
Rogovi slicni jagnjetovim predstavljaju mladost,
nevinost i blagost, sto tacno odgovara karakteru
Sjedinjenih Drzava u vreme kada ih je prorok video
kako se podizu, 1798. godine. Medju hriscanskim
izgnanicima koji su prvi pobegli u Ameriku i
potrazili utociste pred ugnjetavanjem cara i
netrepeljivoscu svestenika bili su mnogi koji
su odlucili da osnuju drzavu na sirokom temelju
gradjanske i verske slobode. Njihovi ideali su
bili uneti u Deklaraciju o nezavisnosti, koja
naglasava veliku istinu da su 'svi ljudi rodjeni
jednaki i obdareni neotudjivim pravom na zivot,
slobodu i sticanje srece.' Ustav osigurava narodu
pravo na samoupravljanje, sto znaci da od naroda
izabrani predstavnici stvaraju zakone i staraju
se o njihovoj pravilnoj primeni.
Zagarantovana je verska sloboda, i svakome je bilo
dozvoljeno da Bogu sluzi po svojoj savesti.
Republicki oblik vladavine i protestantizam bili su
osnovna nacela nacije. Ova nacela su tajna
njihove moci i napretka. Ugnjetavani i gazeni sirom
celog hriscanstva krenuli su u ovu zemlju sa
velikim ocekivanjem i puni nade. Milioni su se
iskrcali na njene obale, i Sjedinjene Drzave su se
uzdigle u red najmocnijih drzava na svetu.
Ali zver sa rogovima kao u jagnjeta 'govorase kao
azdaha'. 'I svu vlast prve zveri cinjase pred njom;
i ucini da se zemlja i koji zive na njoj poklone
prvoj zveri, kojoj se isceli rana smrtna… govoreci
onima sto zive na zemlji da nacine ikonu zveri koja
imase ranu smrtnu i osta ziva.' Otkrivenje 13, 11-14.
Rogovi kao u jagnjeta i glas azdahin u ovom simbolu
ukazuju na upadljivu protivrecnost izmedju nacela i
postupanja ovako predstavljenog naroda.
'Govor' jednoga naroda su odluke njegovih
zakonodavnih i sudskih vlasti. Ovim odlukama ce
poricati slobodoumna i miroljubiva nacela koja je
postavio kao osnov svoje drzavne politike.
Prorocanstvo da ce govoriti 'kao azdaha' i ciniti
'svu vlast prve zveri' jasno predskazuje razvoj duha
netrpeljivosti i progonstva, koji su pokazali i
narodi predstavljeni azdahom i zverju slicnom risu.
A izjava da zver sa dva roga cini 'da se zemlja i
koji zive na njoj pokloni prvoj zveri' pokazuje da
ce ovaj narod svoju vlast upotrebiti na to da
nametne drzanje necega cime ce se ukazivati cast
papstvu.
Ovakav postupak protivio bi se nacelima ove drzave,
duhu njenih slobodnih institucija, direktnim i
svecanim garancijama, Deklaracije o nezavisnosti i
samome Ustavu. Osnivaci drzave radili su mnogo na
tome da sprece upotrebu svetovne vlasti od strane
crkve, sa njenim neizbeznim posledicama -
netrpeljivosti i progonstvom. Ustav propisuje:
'Kongres ne sme izdati zakon kojim se uspostavlja
neka religija ili zabranjuje slobodno ispovedanje
bilo koje religije'; 'takodje vera ne sme nikad
biti uslov za dobijanje ma koje poverljive javne
sluzbe u Sjedinjenim Drzavama.' Samo ociglednim
odbacivanjem ovih cuvara nacionalne slobode mogla
bi drzavna vlast nametnuti postovanje nekog verskog
propisa. Ali nedoslednost ovakvog
postupka nece biti veca nego sto je prikazana u
simbolu. Zver sa rogovima kao u jagnjeta - po svojim
uveravanjima cista, plemenita i bezopasna - govori
kao azdaha.
'Govoreci onima sto zive na zemlji da nacine ikonu
zveri.' Ovde se jasno iznosi da je u drzavnom
uredjenju te zemlje zakonodavna vlast u rukama
naroda. Ovo je jak dokaz da su Sjedinjene Drzave
narod oznacen u ovom prorocanstvu.
Ali sta znaci 'ikona zverina', i kako ona treba da
bude nacinjena? Ikonu ce zver sa dva roga naciniti
prvoj zveri. Zato se ona i naziva ikona zverina. Da
bismo doznali sta je ta ikona i kako treba da bude
nacinjena, moramo prouciti obelezje same zveri,
papstva.
Kad se crkva u pocetku pokvarila zastranivsi od
jednostavnosti evandjelja i prihvativsi neznabozace
obicaje i obrede, ona je izgubila Bozjeg Duha i
njegovu silu. Da bi mogla vladati nad savescu
ljudi, trazila je potporu drzavne vlasti. Rezultat
toga bilo je papstvo - pojavila se crkva koja je
vladala nad drzavom i upotrebljaval je nju za
postizavanje svojih ciljeva, narocito za
kaznjavanje 'jeresi'. Da bi Sjedinjene Drzave mogle
naciniti ikonu zveri, mora crkvena vlast tako da
kontrolise gradjansku vlast da crkva moze
upotrebiti drzavnu vlast za postizavanje svojih
sopstvenih ciljeva.
Kad god je crkva imala u svojim rukama drzavnu
vlast, ona ju je upotrebljavala da kaznjava
odstupanje od svoga ucenja.
Protestantske crkve, koje su sledile stopama Rima,
sjedinjujuci se sa svetovnim vlastima, pokazale su
slicnu zelju da ogranice slobodu savesti. Primer za
to je anglikanska crkva, koja je dugo vremena
progonila one koji se nisu slagali s njenim
ucenjem. Za vreme sesnaestog i sedamnaestog veka
hiljade nonkonformistickih propovednika (koji su
drukcije verovali) bili su primorani da ostave
svoje crkve, i mnogi pastori i verni pretrpeli su
tazne kazne, zatvor, mucenje i mucenicku smrt.
Otpad je crkvu doveo dotle da je trazila pomoc
drzave, a to je pripravilo put razvitku papstva,
zveri. Pavle je rekao: 'Jer nece doci dok ne dodje
najpre otpad, i ne pokaze se covek bezakonja.' 2.
Solunjanima 2, 3. Prema tome ce otpad u crkvi
pripraviti put ikoni zverinoj.
Biblija kaze da ce pre Gospodnjeg dolaska nastati
stanje verskog opadanja, slicno onome u prvim
vekovima. 'Ali ovo znaj da ce u poslednje vreme
nastati vremena teska. Jer ce ljudi postati
samozivi, srebroljupci, hvalise, ponositi, hulnici,
nepokorni roditeljima, neblagodarni, nepravedni,
bez ljubavi, neprimirljivi, opadaci, neuzdrzljivi,
besni, nedobroljubivi, izdajnici, nagli, naduveni,
koji vise mare za slasti nego za Boga, koji imaju
oblicje poboznosti, a sile su se njene odrekli.' 2.
Timotiju 3, 1-5. 'A Duh razgovetno govori da ce u
poslednja vremena otstupiti neki od vere slusajuci
lazne duhove i neuke djavolske.' 1. Timotiju 4, 1.
Sotona ce delovati 'sa svakom silom, i znacima i
laznim cudesima, i sa svakom prevarom nepravde.' A
svi koji ' ljubavi istine ne primise da bi se
spasli', bice prepusteni sami sebi da prihvate
'silu prevare, da veruju lazi'. 2. Solunjanima 2,
9-11. Kada nastupi ovo stanje bezboznosti, onda ce
nastupiti iste posledice kao i u prvim vekovima.
'... Zar ovim putem nije isao i Rim? Zar necemo i
mi to doziveti? I sta vidimo upravo pred sobom?
Novi sveopsti sabor! Jedan svetski sastanak!
Evangelisticki savez i sveopsti simbol vere!' Kada
se to jednom postigne, onda ce u nastojanju da se
postigne potpuno jedinstvo biti samo jedan korak do
primenjivanja sile.
Kad se vodece crkve u Sjedinjenim Drzavama sloze u
tackama nauke koje su im zajednicke i pocnu utecati
na drzavu da nametne njihove propise i podupre
njihove ustanove, tada ce protestantska Amerika
naciniti sliku rimskoj svestenickoj vlasti, a
neizbezna posledica toga bice nametanje gradjanskih
kazni onima koji drugacije veruju.
Zver sa dva roga 'ucini sve, male i velike, bogate
i siromasne, slobodnjake i robove, te im dade zig
na desnoj ruci njihovoj ili na celima njihovim, da
niko ne moze ni kupiti ni prodati osim ko ima
zig, ili ime zveri, ili broj imena jena.' Otkrivenje
13, 16, 17. Opomena trecega andjela glasi: 'Ko se
god pokloni zveri ili ikoni njenoj, i primi zig na
celo svoje ili na ruku svoju, i on ce piti od
vina gneva Bozjega.''Zver' koja se ovde spominje,
cije obozavanje ce iznuditi 'zver sa dva roga',
jeste prva zver, slicna risu, iz Otkrivenja 13.
glave - papstvo. 'Ikona zverina' predstavlja onaj
oblik otpaloga protestantizma koji ce se razviti
kada protestantske crkve budu trazile pomoc od
drzave da prinudno nametnu svoju nauku. ' I svako
stvorenje, sto je na nebu, i na zemlji, i pod
zemljom, i sto je na moru, i sto je u njima, sve
cuh gde goore: Onome sto sedi na prestolu, i
Jagnjetu blagoslov i cast i slava i drzava za vek
veka.' Otkrivenje 5, 13. ...
Mnogi smatraju da je nepravedno sto se danasnja
rimska crkva procenjuje po strahotama i bezumnosti,
koje su obelezavale njenu vlast za vreme vekova
neznanja i tame. Oni opravdavaju njenu strasnu
okrutnost prikazujuci je kao rezultat divljastva
onog vremena i tvrde da je uticaj moderne
prosvecenosti promenio njena osecanja.
Zar su ovi ljudi zaboravili zahtev Rima na
nepogresivost, koji je ova ponosita vlast isticala
u toku osam stotina godina? Daleko od
toga da napusti svoj zahtev, ona ga, -u
devetnaestom veku -istice sa jos vecom odlucnoscu
nego ikada ranije. Rim tvrdi da katolicka
crkva' nije nikada pogresila niti ce, prema Svetom
pismu, ikada pogresiti'!) Kako se ona onda moze
odreci nacela koji su u toku proslih vekova njome
upravljala? Papska crkva nece nikada odstupiti od
svoga zahteva na nepogresivost. Ona smatra da je
imala pravo u svemu sto je ucinila kad je progonila
one koji su odbacili njene dogme. Zar ona ne bi
ponovila ista dela kada bi joj se pruzila prilika
za to? Neka samo budu uklonjena ogranicenja koja
sada postavljaju svetovne vlasti, i neka Rim ponovo
zadobije svoju nekadasnju vlast, ubrzo ce oziveti
njegovo nasilje i progonstvo.
Jedan poznati pisac ovako govori o stavu papske
vlasti prema slobodi savesti i opasnostima koje
narocito prete Sjedinjenim drzavama, ako bi ona
uspela da sprovede svoje ciljeve.
'Mnogi u Sjedinjenim Drzavama smatraju strah od
katolicizma za ogranicenost ili detinjariju. Oni ne
vide u karakteru i stavu katlcizma nista sto bi
bilo u protivrecnosti sa nasim slobodarskim
ustanovama, niti u njegovom jacanju nalaze ista sto
bi bilo opasno. Zato uporedimo najpre neka od
glavnih nacela americke drzavne uprave sa nacelima
katolicke crkve.
Ustav Sjedinjenih Drzava garantuje slobodu savesti.
To je nesto najdragocenije i najvaznije. Papa Pije
IDZ je rekao u svojoj poslanici od 1854. godine:
' Besmislena i pogresna ucenja i prazno naklapanje o
odbrani slobode savesti je krajnje pogubna zabluda,
-kuga koja njavise preti jednoj drzavi.' Isti papa
u svojoj poslanici od 8. decembra 1864. godine
izrice prokletstvo nad ' onima koji brane slobodu
savesti i vere' , kao i nad svima onima koji odupiru
misljenje da crkva ne sme upotrebljavati silu.'
Miroljubivi ton Rima u Sjedinjenim Drzavama nikako
ne znaci promenu duha. Rim je tolerantan kada je
nemocan. Biskup O' Konor kaze: ' Sloboda
veroispovesti samo se trpi dok se ne moze drukcije
postupati bez opasnosti po katolicki svet…
Nadbiskup Sv. Luja rekao je jednom prilikom:
'Krivoverstvo i neverovanje su zlocini, i u
hriscanskim zemljama, kao na primer u Italiji i
Spaniji, gde je citavo stanovnistvo katolicko i gde
je katolicka religija bitni deo drzavnih zakona,
oni se kaznjavaju kao svaki drugi prestup…
Svaki kardinal, nadbiskup i biskup u katolickoj
crkvi polaze papi zakletvu vernosti, koja sadrzi
ove reci: ' Obecajem da cu progoniti svim
svojim silama krivoverce, otpadnike, i buntovnike
protiv nase gore imenovanog gospodara (pape) ili
njegovih pomenutih naslednika i da cu im se
najenergicnije suprotstavljati.'
Istina je da i u rimokatolickoj crkvi ima pravih
hriscana. Hiljade njih sluze Bogu prema svetlosti
koju imaju. Njima nije dopusteno da citaju Bozju
Rec, i zato ne mogu upoznati istinu. Oni nisu
nikada uocili razliku izmedju sluzbe srca i niza
uobicajenih formi i obreda. Bog gleda sa neznim
saosecanjem na ove duse koje su odgajane u veri
koja je puna obmana i koja ne moze zadovoljiti
dusu. On ce uciniti da zraci svetlosti i prodru
kroz gustu tamu koja ih okruzava. Otkrice im
istinu kakva je Isusu, i mnogi ce se jos
prikljuciti njegovom narodu.
Katolicizam kao verski sistem nije ni danas blizi
Hristovom evandjelju nego sto je bio ma u kojem
ranijem odseku svoje istorije.
Protestantske su crkve u velikoj tami, jer bi inace
primetile znake vremena. Rimska crkva ima
dalekosezne planove. Ona se sluzi svim
sredstvima da prosiri svoj uticaj i poveca svoju
silu; ona se priprema za zestoku i odlucnu borbu da
ponovo zadobije prevlast u svetu, da opet uvede
progonstvo i da srusi sve sto je protestantizam
sagradio.
Protestanti su stubili u vezu sa papstvom i stite
ga. Ucinili su sporazume i ustupke koji iznenadjuju
i same katolike, koji to ne mogu
da shvate. Zatvaraju oci pred pravim karakterom
rimske ckrve i opasnostima koje im prete od njene
prevlasti. Narod treba da ustane i da se odupre
jacanju ovog najopasneg neprijatelja gradjanskih i
verskih sloboda.
Mnogi protestanti misle da je katolicka religija
bez privlacnosti i da je njeno bogosluzenje dosadna
i besmislena cermonija. Oni se varaju. Iako je
katolicizam osnovan na obmanama, prevara nije
sasvim gruba i nevesta. Bogosluzenje rimske crkve,
svojim ceremonijama, ostavlja najdublji utisak.
Njen blistav raskos i svecani ovredi ocaravaju cula
i ucutkavaju glas razuma i svesti. Oko je ocarano.
Raskosni hramovi, velicanstvene procesije, zlatni
oltari, dragim kamenjem ukraseni kovcezi sa
relikvijama svetaca, odabrane slike, i umetnicki
kipovi, - sve to probudjuje estetsko cuvstvo. I uho
je ocarano. Muzika je nenadmasiva. Kada zazvuce
bogati tonovi orgulja, pomesani sa melodijama
mnogih glasova, i odjeknu kroz visoke kupole i
kolonade velicanstvenih katedrala, dusa se spunjava
strahom i postovanjem.
Ovaj spoljasnji sjaj, raskos i ceremonije, koje
samo obmanjuju teznju dusa opterecenih grehom,
dokaz su unutrasnje pokvarenosti.
Hristovoj veri nije potrebna ovakva raskos da bi
joj sluzila kao preporuka. U svetlosti koja sija sa
krsta, pravo hriscanstvo izgleda tako cisto i
privlacno da nikakva spoljasnja ukrasavanja ne mogu
povecati njegovu pravu vrednost. Krotki i mirni
duh, koji je pred Bogom mnogo cenjen, jeste ona
sveta lepota.
Sjajni stil nije neophodan znak cistih i uzvisenih
misli. Smisao za umetnost i prefinjen ukus cesto
mogu biti i u jednoj zemaljskoj i culnoj dusi.
Sotona se cesto time sluzi da navede ljude da
zaborave na potrebe svoje duse, da izgube iz vida
buduci, vecni zivot, da se odvrate od svoga mocnog
Pomagaca i da zive iskljucivo za ovaj svet.
Religija puna ceremonija i spoljasnjeg sjaja
privlacna je za nepreporodjeno srce. Raskos i
ceremonije katolickog bogosluzenja imaju zavodnu,
ocaravajucu silu, koja je mnoge prevarila, tako da
gledaju na katolicku crkvu kao na prava nebeska
vrata. samo oni koji cvrsto stoje na temeljima
istine, cija su srca obnovljena Bozjim Duhom,
zasticeni su od njenog uticaja. Hiljade onih koji
nemaju zivog iskustva sa Hristom bice zavedeni da
prihvate oblicje poboznosti koje je bez ikakve
sile.
Takva religija je upravo ono sto mnogi zele.
Posto crkva tvrdi da ima pravo da oprasta grehe,
mnogi katolici smatraju da mogu slobodno da grese.
Ispovest, bez koje crkva ne daje oprostenje,
takodje mnogo pomazu zlu. Onaj koji priklanja svoja
koljena pred gresnim covekom, i u ispovesti mu
otkriva svoje tajne misli i pobude srca, ponizava
svoje ljudsko dostojanstva i izopacava svako
plemenito osecanje svoje duse. Otkrivajuci svoje
grehe svesteniku, = gresnom i smrtnom coveku, koji
se cesto odaje picu i porocima,
- covek slabi i kvari svoj karakter.
Njegovo shvatanje o Bogu svedeno je na lik palog
coveka coveku je tajni izvor iz koga izlaze mnoga
zla koja pogane svet i pripremaju ga za konacno
unistenje. Ali onome koji je popustljiv prema
samome sebi ugodnije je da se ispovedi smrtnom
coveku nego da svoje srce otvori Bogu.
Ljudskoj prirodi vise odgovara da cini pokoru nego
da se odrekne greha. Lakse je muciti svoje telo
koprivama i ostrim lancima negoli razapeti telesne
zelje. Telesno srce vise voli da nosi teske okove
nego da primi Hristov jaram.
Postoji upadljiva slicnost izmedju rimske crkve i
jevrejske crkve u vreme Hristovog prvog dolaska.
Dok su Jevreji tajno gazili svako
nacelo Bozjeg zakona, spoljasu bili vrlo strogi u
pogledu drzanja njegovih propisa. Narod su
opterecivali raznim propisima i predanjima koja su
cinila poslusnost mucnom i dosadnom. Kao sto su
Jevreji tvrdili da obozavaju zakon, tako i katolici
tvrde da obozavaju krst. Oni uzdizu simbol
Hristovih muka, a u svome zivotu se odricu Onoga
koga taj krst predstavlja.
Katolici stavljaju krst na svoje crkve, na oltare i
svestenicka odela. Svuda se vide krstevi koji se
javno postuju i uzdizu, ali Hristova nauka
je sahranjena pod mnostvom besmislenih predanja,
laznih tumacenja i strogih propisa. Hristove reci
upucene fanatickim Jevrejima mogu se jos vise
primeniti na vodje rimokatolicke crkve: ' Oni vezu
bremena teska za nosenje.' Matej 23, 4.
Savesne duse u krilu katolicke crkve stalno
strahuju bojeci se gneva jednog osvetnickog Boga,
dok mnogi dostojanstvenici ove crkve zive u raskosi
i culnim zadovoljstvima.
Klanjanje slikama i relikvijama, prizivanje svetaca
i uzvisivanje pape su sotonine zamke koje imaju za
cilj da odvrate paznju naroda od Boga i njegovog
Sina. Da bi upropastio duse, sotona se trudi da
skrene njihovu paznju skrene na nesto sto bi
zamenilo Onoga koji je rekao: ' Hodite k meni svi
koji ste umorni i natovareni, i ja cu vas
odmoriti.' Matej 11, 28.
Sotona se stalno trudi da pogresno predstavi Bozji
karakter, prirodu greha i pravi ishod velike borbe.
Njegove izmisljotine slabe osecanje obaveze prema
bozanskom zakonu i dopustaju ljudima da grese. U
isto vreme sotona im pomaze da gaje pogresna
shvatanja o Bogu, tako da gledaju na Boga vise sa
strahom i mrznjom nego sa ljubavlju. Okrutnost,
koja je svojstvena njegovom karakteru, pripisuje
sotona Stvoritelju. Ona je utelovljena u verskim
sistemima i ogleda se u nacinu bogosluzenja. Tako
ljudske duse postaju pomracene, i sotona ih
upotrebljavaju kao svoja orudja da ratuje protiv
Boga.
Zbog izopacenih pojmova o bozanskim osobinama
mnogobozacki su narodi bili navedeni da veruju da
su ljudske zrtve potrebne za sticanje naklonosti
bozanstva. Tako su pocinjene strasne surovosti od
strane idolopoklonstva u raznim njegovim oblicima.
Rimokatolicka crkva koja je sjedinila mnogobostvo
sa hriscanstvom i slicno mnogobostvu pogresno
predstavila Bozji karakter, pribegavala je takodje
okrutnim i strasnim postupcima. ...
Ako zelimo da razumemo strasnu sotoninu surovost,
koja je jasno otkrivala vekovima, i to ne medju
onima koji nisu nikada culi o Bogu, nego u samoj
sredini hriscanstva, treba samo da citamo istoriju
katolicke crkve. Pomocu svog velikog sistema
obmane, knez zla je ostvario svoju nameru kako se
on uspeva prerusiti i ostvariti svoj cilj preko
vodja ove crkve, onda mozemo bolje da razumemo
zasto on ima tako veliku odvratnost prema Bibliji.
Onome koji cita Bibliju Bog ce otkriti svoju milost
i ljubav. On ce videti da Bog ne stavlja na ljude
nijedan od ovih teskih tereta. Sve sto On trazi
jeste smerno i ponizno srce, skrusen i poslusan
duh.
Hristos nam u svome zivotu nije dao primer da ljudi
treba da se zatvore u samostane da bi se tako
osposobili za nebo. Nikada nije ucio da ljubav i
saosecanja treba da se ugusuju. Spasiteljevo srce
je bilo puno ljubavi. Sto se covek vise priblizi
moralnom savrsenstvu, to su njegova osecanja jaca,
njegovo zapazanje greha ostrije, a njegovo saucesce
prema nevoljnima dublje. Papa tvrdi da je Hristov
zamenik, ali kako se njegov karakter moze uporediti
sa karakterom naseg Spasitelja? Da li je Hristos
ikada osudjivao ljude na zatvor ili mucenje
zato sto ga nisu hteli postovati kao nebeskog cata?
Da li je on ikada zahtevao da se osude na smrt oni
koji ga nisu primili? Kad su stanovnici jednog
samaricanskog sela odbili da prime Isusa, apostol
Jovan, pun gneva, upitao ga je: ' Gospode! Hoces li
da recemo da oganj sidje s neba i da ih istrebi,
kao i Ilija sto ucini?' Isus je sazaljivo
pogledao na svog ucenika i ukrotio je njegov
nemilostiv duh, rekavsi: ' Sin covecji nije dosao da
pogubi duse covecje, nego da ih sacuva.' Luka 9,
54. 56. Kakve li razlike izmedju duha koji je
pokazao Hristos i duha njegovog samozvanog
zamenika?
Rimska se crkva sada prikazuje svetu kao
miroljubiva; ona pokusava da opravda izvestaj o
svojim surovostima. Obukla se u oblicje poboznosti,
ali se nije promenila. Svako nacelo koji se papstvo
rukovodilo u proslim vekovima postoji i danas. Ono
se jos uvek drzi nauke koja je uvedena u mracnom
srednjem veku. Neka se niko ne vara! Papstvo koje
su protestanti sada spremni da postuju je ono isto
koje je vladalo svetom u danima reformacije, kada
su Bozji ljudi ustali, po cenu svoga zivota, da
objave njegovo bezakonje. Ono se odlikuje oholoscu
i drskim zahtevom da vlada nad carevima i
knezovima, i prisvaja prava koja ima samo Bog.
Njegov duh je isto tako surov i despotski sada kao
kad je gazio ljudsku slobodu i predavao na smrt
svece Visnjega.
Papstvo je upravo ono sto je prorostvo objavilo da
ce biti: otpad poslednjeg vremena. (2. Solunjanima
2, 3. 4.) Njegov je plan i taktika da pokaze
prirodu koja ce najbolje odgovarati njegovom cilju.
Ali, pod raznim izgledom kameleona, ono uvek
zadrzava nepromenljiv otrov zmije. ' Ne treba da se
drzi rec data jeretiku i osumnjicenima za jeres
', kaze ono. Da li ce se ova sila, cija se istorija u
toku hiljadu godina pisala krvlju svetaca, sada
priznati kao deo Hristove crkve? Ne istice se bez
razloga u protestantskim zemljama da se sada
katlcizam ne razlikuje toliko od protestantizma kao
u ranijim vremenima. Dogodila se promena, ali ne u
papstvu. Katolicizam je, u stvari, vrlo slican
danasnjem protestantizmu, zato sto se ovaj veoma
izopacio od vremena reformatora.
Proucavanje Biblije uz molitvu pokazalo bi
pravi karakter papstva, i to bi
ucinilo da se zgrazaju nad njim i da ga
izbegavaju. Ali mnogi se smatraju tako mudrima da
ne osecaju potrebu da ponizno traze od Boga da ih
vodi u istinu. Iako se hvale svojom prosvecenoscu,
ipak ne poznaju ni Svetog pisma ni sile Bozje.
Zeleci da necim umire svoju savest, oni traze ono
sto je najmanje duhovno i sto iziskuje najmanje
ponizenja. Ono sto oni zele jeste da zaborave na
Boga, ali da izgleda kao da ga se jos secaju."
(Velika borba 456,1888)
"Kada nasa nacija (Amerika), u svojim zakonodavnim telima,
bude proglasila zakone kojima se ogranicavaju prava
covekove savesti na podrucju verskih sloboda, kada bude
nametnula svetkovanje nedelje i svoju drzavnu silu
bude usmerila protiv onih koji svetkuju sedmi dan
kao dan odmora, Bozji zakon ce, zajedno sasvim svojim
namerama i ciljevima, biti odbacen u nasoj zemlji
i taj sveopsti otpad bice pracen sveopstom propascu." (7BC 977 1888)
"Ali mnoga probudjenja novoga vremena vidljivo se
razlikuju od ispoljavanja bozanskih milosti koja
je u proslim vremenima pratila rad Bozjih slugu.
Istina, primecuje se na sve strane vece interesovanje,
mnogi priznaju da su se obratili, povecava se broj
clanova crkve, ali ipak rezultati nisu takvi da bi
mogli opravdati verovanje da je nastao odgovarajuci
porast pravog duhovnog zivota. Svetlost koja zsvetli
i brzo se ugasi ostavlja za sobom guscu tamu nego
sto je bila ranije.
Probudjenje se cesto izaziva na taj nacin sto se budi
masta, uzbudjuju osecanja i zadovoljava zelja za onim
sto je novo i uzbudljivo.
Oni koji se obracaju na ovaj nacin malo zele da slusaju o
biblijskim istinama i ne pokazuju narocito interesovanje za
svedocanstva proroka i apostola. Ako bogosluzenje ne sadrzi
nista uzbudljivo, onda ih ne privlaci. Vest koja se obraca
na zdrav razum ne nailazi ni na kakav odziv. Jasne opomene
Bozje Reci koje se odnose na njihovo vecno dobro, ostaju
nezapazene.
Za svaku istinski obracenu dusu je odnos prema Bogu i
prema stvarima vecnosti veliko zivotno pitanje. Ali gde se
u danasnjim velikim crkvama moze naci duh posvecenja Bogu?
Obraceni se ne odricu ni svoje oholosti ni ljubavi prema
svetu. Oni nisu vise voljni da se odreknu sami sebe, da
uzmu na sebe svoj krst i da podju za blagim i krotkim
Isusom nego pre svog obracenja.
Religija je postala predmetom podsmeha nevernih i skeptika,
jer toliki od onih koji nose njeno ime ne poznaju njena nacela.
Sila poboznosti je u mnogim crkvama gotovo izumrla.
Ali uprkos veoma rasprostranjenom opadanju vere i poboznosti,
ipak u ovim crkvama ima pravih Hristovih sledbenika.
Pre nego sto Bog bude pohodio svet svojim sudovima, pojavice se u
njegovom narodu takvo probudjenje prave poboznosti kakvo se
nije videlo od vremena apostola. Na Bozju decu ce se izliti njegov
Duh i sila. U to ce se vreme mnogi odvojiti od crkava u kojima je
ljubav prema svetu zauzela mesto ljubavi prema Bogu i njegovoj Reci.
Mnogi od propovednika i vernih radosno ce prihvatiti one
velike istine koje ce Bog dati da se u to vreme objavljuju
da bi pripravile narod za drugi Gospodnji dolazak.
Neprijatelj dusa ce hteti da spreci ovo delo; i pre nego sto
dodje vreme takvog pokreta. U onim crkvama koje ce sotona
moci da pokori pod svoju laznu moc izazvace uverenje da je za njih
izliven narociti Bozji blagoslov; u njima ce se pokazati veliko
religiozno probudjenje.
Mnogi ce klicati od radosti sto Bog tako divno radi
za njih a, u stvari, to delo potice od sasvim drugog duha.
Sotona ce pokusati da pod plastom vere prosiri svoj uticaj
na ceo hriscanski svet.
U mnogim probudjenjima koja su se pojavila za vreme
poslednjih pedeset godina bili su na delu, manje vise, isti
uticaji koji ce se u buducnosti pokazati u vecim pokretima.
Uzbudjivace se osecanja, istina ce se pomesati sa lazju,
sto ce ljude lako zavesti.
Ali niko ne mora da se prevari. U svetlosti Bozje Reci nece
biti tesko da se utvrdi kakvog su karaktera ovi pokreti.
Gde se zanemaruje svedocanstvo Biblije i gde se god preziru
jasne istine koje traze samoodrivcanje i odvajanje od sveta,
mozemo biti sigurni da tu Bog nece dati svoj blagoslov.
A prema pravilu koje nam je dao sam Hrist: "Po rodovima
njihovim poznacete ih!" (Matej 7, 16), lako ce se utvrditi da
ovi pokreti nisu delo Bozjeg Duha.
U istinama svoje Reci Bog je otkrio ljudima samoga
sebe, i svima onima koji ih prime, one su stit protiv sotoninih
prevara. Zanemarivanjem ovih istina otvaraju se vrata zlu koje
se danas tako prosirilo u verskom svetu. Priroda i vaznost Bozjeg
zakona gube se u velikoj meri iz vida. Pogresno shvatanje o karakteru,
trajanju i obaveznosti Bozjeg zakona dovelo je do zabluda u pogledu
obracenja i posvecenja, a to je i uzrok niskog stanja poboznosti
u crkvama.
Ovde se nalazi tajna zasto u probudjenjima nasega vremena
nedostaje Duha i Bozje sile." (Velika borba 376-378, 1888)
"Kada zastita ljudskih zakona bude uskracena onima koji postuju
Bozje zapovesti, pojavice se istovremeno u raznim zemljama pokret
za njihovo unistenje. Kada se vreme oznaceno u naredbi bude
priblizilo, ljudi ce se zaveriti da istrebe omrazenu sektu. Odlucice da
preko noci izvrse odlucni napad, koji ce zauvek ucutkati glas
neslaganja i prekora.
Bozji narod - neki u tamnickim celijama, a drugi sakriveni u
usamljenim sklonistima po sumama i gorama - jos uvek vapi za
Bozjom zastitom, dok se svuda grupe oruzanih ljudi, podstrekavane
od ceta zlih andjela, pripremaju za smrtonosno delo. I upravo sada, u
casu krajnje opasnosti, umesace se Bog Izrailjev da izbavi svoje
izabrane. Gospod je rekao: "Pevacete kao nocu uoci praznika, i
veselicete se od srca kao onaj koji ide... na goru Gospodnju, k steni
Izrailjevoj. I Gospod ce pustiti da se cuje slava glasa njegova, i
pokazace kako mase rukom svojom s ljutitim gnevom i plamenom
ognjenim koji prozdire, s raspom i sa silnem dazdom i s gradom."
Isaija 30, 29. 30.
Sa usklicima pobede, sa ruganjem i proklinjanjem polaze cete
zlikovaca da se bace na svoj plen; ali, gle, na zemlju pada gusti
mrak, tamniji od najtamnije noci. Tada se preko celog neba pojavljuje
duga, odsjajuci slavom sa Bozjeg prestola, i kao da okruzuje svaku
grupu onih koji se mole. Razbesnele gomile odjednom se
zaustavljaju. Njihovi podrugljivi uzvici umukose. Oni zaboravljaju na
svoje zrtve. Sa strasnim predosecanjem gledaju u simbol Bozjeg
zaveta i zele da se sto pre uklone od njegovog silnog sjaja.
Bozji narod cuje jasan, zvucan glas, koji kaze: "Pogledajte!"
Podigavsi oci prema nebu, oni vide dugu obecanja. Crni, preteci
oblaci, koji su prekrivali nebeski svod rastavljaju se i, kao nekada
Stefan, oni gledaju netremice u nebo i vide Bozju slavu i
Sina covecjega gde sedi na svome prestolu.
Na njegovoj bozanskoj
pojavi primecuju tragove njegovog ponizenja, a sa njegovih usana
cuju molbu koju upucuje svome Ocu pred svetim andjelima: "Hocu da
i oni koje si mi dao budu sa mnom gde sam ja." Jovan 17, 24. I opet
se cuje zvucan, pobedonosan glas, koji govori: "Evo ih! dolaze!
sveti, nevini i cisti. Oni su odrzali rec moga trpljenja;
oni ce ziveti medju andjelima", a blede drhtave usne
onih koji su se cvrsto drzali svoje
vere izgovaraju uzvik pobede." (GC 637 1911)
"Velika borba je zavrsena. Greha i gresnika vise
nema. Ceo svemir je cist. Potpuni sklad i radost
vladaju u celom neizmernom svemiru. Od Onoga koji
je sve stvorio tece zivot, svetlost i radost kroz
sve svetove beskrajnog prostranstva. Od najmanjeg
atoma do najveceg sveta, sve stvari, i ziva i
neziva priroda u svojoj nepomucenoj lepoti i
savrsenoj radosti govore da je Bog ljubav." (Velika
borba 554, 1888)
|